СРЂ

— 1159 —

/ barem veoma nalična pravoj teoriji. Farady-eva atomska teorija ima zajeđnieku podlogu s Boškovićevim teorijama. Da se shvati Boškovićeva atomistika, svakako su potrebite negove rasprave „Dissertatio cle viribus vivis" i Dissertatio de lumine". U prvoj raspravi udrio je osnove svojoj atomistici. Tu najprije spomine borbu između pristaša Kartesijevih i Newtonovih; prvi su tvrdili, da svaka promjena može nastati samo neposrednijem doticajem dvaju tijela, „impulsom", a drugi su pretpostavljali, da može jedno tijelo đjelovati na drugo i u dalini, kroz prazan prostor. Bošković se iz važnih razloga odlucio za drugu teoriju, te gradeći na noj došao je do zaglavka, da se tjelesa ne mogu sastojati od cesti, koje su u neposrednom doticaju, već od ćesti odijejenih praznim prostorom, koje imadu sile odbojne i privlačive. Zatim dokazuje, da se priopćivane gibana „impulsom" kod Kartesijevaca isto tako malo može objasniti, kao i djelovane sila u da]inu; jer zasto se gibane priopćuje impulsom'? Tome je uzrok neprobojnost, vele Kartesijevci, radi koje dva tijela ne mogu zauzeti isti prostor. Ali ako daje pitamo: što je uzrokom neprobojnosti? — ne mogu na to dati odgovora, isto tako, kao što Ne\vtonijanci ne mogu protumaciti zašto djeiuje sila u dajinu. Sto se tice današnega mnijena o atomima, zgodno opaža Dvorak, da se najveći dio fizičara ne upušta pobliže u pitahe 0 atomima, jer tomu današna fizikalna istraživana jedva daju povoda. Prosta atomistika već prelazi djelomice na poje filosofsko, i među današhim fizičarima i filosofima ima i pristaša i protivnika Boškovićeva atomizma, tako da konačno riješene cijele stvari ostaje budućnosti; nu svakako, Boškovićeva teorija zauzima i danas odlično mjesto. I ako je glavna Boškovićeva struka bila astronomija, on se je također istakao i kao vrijedan filosof. U filosofiji opaža se kod iiega utjecaj Leibnitza, Lockea, Descartesa, skolastike i patristike. U opće nema gotovo važnijega pitana u filosofiji, a da se Bošković nije nim bavio. U svojim opaskama Staju, tom I, gdje Stay pobija Descartesovu teoriju o prirodnijem idejama 1 principima, pristaje i Bošković uza h. U svojoj „Theoria philosophiae", pars I. § 161, kaže, da ni po što ne drži, da ima urođenijeh ideja, te kad bi se to i dopustilo, svakako da je