СРЂ

— 1160 —

bar to nesumnivo, da smo ideju o tvari crpli iz osjećana; a da prve od svih ideja, koje smo culima dobili o stvarima, bijahu svakako one, koje je u nas pobudio opip: te su ideje našle u nas regbi poje posve prazno i još čisto, pa ga zauzele. 0 odnošaju duha prema tijelu Bošković zauzima dualističko gledište, t. j. pristaje uz one koji tvrde, da je duh sasvim odvojen od fizičkoga svijeta. Boškovieu je duh ona moć, koja može poznavati i hotjeti. Znaeajno je dokazivane, da se duh razhkuje od stvari u tome, što duli pozna i hoće (intellectus et voluntas). Ovo je fraza dualisticka, koja na prvi mah može zavarati čovjeka, ali u samoj stvari nema dovojno opravdana, jer se danas zna, da su neprimjetni prijelazi izmedu pojedinih oblika u kome se svijesni život javja, i ako su proizvedeni dvama tako ekstrenmim uzrocima. Bošković veli, da i životine pokazuju tragova svijesne radne, no da se ipak to ne može uzeti za pojavu pravoga duha (spiritualis substantia), kakvoga nalazimo u čovjeku. O Bogu veli, da je to vrsta duha, koji uz razne osobine ima i tu da vječito živi. Do ovoga se dolazi, veli Bošković, promatrahem prirode, s toga ustaje protiv sviju ontoloških dokazivana o postojanu Božijem, a naročito protiv Descartes-ovoj teoriji. Descartes, branilac urođenijeh ideja, tvrdio je, da nam je i predstava o Bogu urođena. Sto se tiče samosvijesti, Bošković slijedi nauku predstavnika patrističke filozofije, a osobito onu sv. Avgustina. Bošković ne pristaje uz one filosofe, koji su tvrdili, da se veza medu duhom i tijelom da protumačiti utjecajem kakvoga bića, kako je mislio Descartes i Leibnitz. Žestoko pobija Leibnitz-evu teoriju o unaprijed određenoj liarmoniji, kojom Leibnitz hoće da dokaže, da su radne duha i tijela nezavisne jedna od druge i da su svi naši pokreti unaprijed odredeni od nekoga višega bića — Boga. Bošković brani potpunu slobodu voje. On se poziva na svijest o našoj slobodnoj vo]i, koja nam ie usađena od višega realnoga bića, te prema tome i naše uvjerehe o slobodnoj vofi vaja da je opravdano. Još bi nam ostalo prikazati i negovu teoriju o problemu vremena i prostora, pak i hegovu filosofiju o prirodi; ali kako