СРЂ

- 8 -

šire i uživaju. A zašto? Јег se za dobrotu pustilo. Jer smo mi „nihovi dobri gospodari" a oni „riaši stari prijateli", pak se rugali, kad bi nas pokrali. A sad"? Propni! A zašto? Jer sam cavlima i daskama staroga broda, moga broda, htio sagraditi novi. Uvidio sam vrijednost one silne lažine; počeo sam ćerati, inadit se, ugazio sam često obučen u more da zgrabim i upoznam onoga koji je bježao. „Malo po malo se naucili doći pitat, a ja dozvojavao uz uvjete. Gdje je more nanašalo i odnašalo, onde sam dao kupiti na polovicu, pa imam gnoja izobija, tako da mogu gnojiti i same livade i prodavati i davati nešto i kmetovima na mojim zernjama mukte. Gdje pak more donaša i ostavla, ne dam kupiti. Učinio sam pregrade, neka se lažina nagomila i zbije. Na lažinu more nabaci pržinu; rijeka naplovak. Eto mi u malo godina livada na jedan kraj; a odstupajući more uzduž obale, ja udri za morem lozu svake godine po dva, tri reda. Korist meni, kmetovima, a i drugima što su mi je prije otimali. Nego luda čejad vole otet ili ništa. Oni za silu izgubili, drugi pametniji dobili. Je li ovo progonstvo? "

„I kako vidiš, dragi sinko, ja sam bio lijepo počeo, ali trag po tragu, a krv po žilama: nesretni atavizam. Svijestan sam što se sa mnom događalo; znao sam da to vodi propasti, a opet nijesam mogao da odolim jačoj nekoj od moje voje sili i ja sam postao žrtva športa, kartaiia i sobarica, a zapušteni brod, koji sam naslijedio, još se gore, jer nedovršen, u popravjanu raspadao. Znana i ti ćeš ga pokušati popravit, jer si od race, ali zapamti, propast naše kuće su šport i tuđe žene, čemu ti je prađede, dede i ja podlegao. Tu bolest ti baštiniš, kao što baštiniš prezime Jankovićal" To je pismo konta Nika svršavalo: „Zadna vo|a tvoga oca jest ta, da ti budeš zadni Janković!" * * * Jadna Amalijo, pupojče jedva procvali u dubrovačkoj Rijeci! Jesu li u taj tren kucaji srca tvoga Krsta doprli do tebe i jesu li grčevite trzaje ramena konta Krsta, kad je dočitav to pismo nepomično sjedio u naslonači, prenijeli titraji eterni