СРЂ

u tvoj stan? Jesu li tada, Amalijo, crni, gusti oblaci bili ргеkrili i Jetnikovce dubrovackijeh pjesnika, vlastele u tvojoj Ombli, i je li prolamala muna te oblake...? * * * IJ to zazvoni sredne zvono u sv. Stasije najavjujuć podne, a konteša Janković na vrli prsta pristupi Krstu, pojubi ga u 6elo i pozove na objed. ш MUDRE IZREKE. х. 1. Svako zločinstvo proizlazi iz kakve duševne bolesti, jer ili se duši potamni nezin razumni dio, vouc, jali srđiti, 3upio;, ili polilepni, sxt3u[A''a, uzme mali na razumni. Zločinstva su djela s jedne strane usilna a s druge prijevarna, koja proizviru iz rečenili stana. Kazna nije upravlena proti tijem djelima, nego proti bolesnijem stanima, koja ih prouzrokuju. Tu osim bolernika učestvuju i hegovi sugrađani, jer nastane nekakva kužna pogiba-o, i čitava država, jer joj boluje jedan član. Ako je stane zlotvora ozđrav|ivo, onda je сД kazni da ga izliječi, što ona postiže negovim popravlanem. Ako stane nije ozdravjivo, onda treba da zločincu bude dignut život; tu kazna pokazuje svoju ozdravjivu moć prama sugradanima, jer ih prestrašenem čuva od takih stana, i prama državi, jer je oslobađa bolesnili članova. Uz kaznu ima i drugih sredstava da se ta bolesna stana izliječe; a dok ta sredstva dopiru, kazna nije nužna. Takova su sredstva: poučene, prouzrokovane nemoći ili sramote,*) nabavjane radosti i pošteha i t. d. СЦ je ozdravjenu, da svaka nepravda bolesnoj duši postane mrska, a naprotiv, da sve što je pravo postane joj, ako ne milo, barem nemrsko.

*) G-eib veli, da zlo djelo sramoti, a kazna da nema sramotiti.