СРЂ

— 98 —

IZ RENESANSE. Slike iz bokeškog života. Vicko Nlatov Tripkovio (Podnopojski). 5. (3) U mjesec dana, što je konte Krsto bio doma u Dobroti na dopustu, vidjelo ga se češće u Kotoru, gdje elasticnim korakom preko place na desno okreće u ulicu suda ispod ruke s mladim odvjetnikom prijatno odgovarajuć na smjerne pozdrave Kavčana i Tivćana, negdašnih kmetića negove obite]i. Konte Janković lioćaše po što po to da uredi zamršene posle, koje mu je pokojni otac ostavio, a potežu se po sudu već dvadeset i pet godina; ali i s novim bržim sudbenim postupkom nije to bila laka stvar i zebna šćaše ufatiti suce, cim bi u suckoj zgradi opazili konta Krsta, jer ne bješe zapletenije parnice na tom sudu od negove. Gdjekoja Kotorka, gledajuć s prozora mladog kapetana vitkog stasa, crnih, sjetnih oči a marcijalnog držana, uzdahnula bi, zaboraviv na svog vjerenika, koji tu do|e u dućanu na trgu fino reže šunku sluzi činovnika ili toči rakiju Grbianima, koje gosti sumještanin im, te se neki dan vratio poslije tri godine iz Carigrada, pa se leventa s gepom punim bakrenog novca, kojim đobro podrma prije nego li će da plati. Ne uzdiši, mlada Kotorko, jer najviše što bi dočekala od konta Krsta bilo bi to, da te kao Turkinu zatvori u kojoj dobrockoj kuli, da mu hraniš sokoliće dok im podrastu krila, pa da te onda samohranu ostave i samo kad i kad kroz Verige dotlu naći; a tvoj će ti vjerenik brzo sagraditi vilu u Skajarima ili Peluzici, i ti ćeš okićena starinskim nakitom kakve konteše igrati valcer, dočim će te iz prikrajka vas blažen motriti tvoj dućangija!