СРЂ

— 168 —

— Casni vijećnici, braćo, vlastelo grada sv. Vlasija! Evo još ovo malo dana i ja ne ću biti vaš knez. Većeras sam sazvao ovaj easni zbor, da riješi neke važne državne posle. Nikada nijesam mogao ni sumnati, da ću večeras prisustvovati prizorima, koji su se odigrali u ovoj vijećnici. Strast je upravo dosegla do vrhunca i htjela pobjedu da slavi nad zdravim razumom. Ova vijećnica, u kojoj su uvijek sjedali judi ođvažna duha i koji su se znali žrtvovati za dobrobit i spas republike, večeras je bila obešćašćena. Ne ću tražiti koji su bili tome uzroci, ne ću nikoga osuđivati, već se samo pozivam na zdrav razum i patriotizam vlastele. Večerašni događaji ne služe nam na čast; oni vode domovinu k propasti. Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari. Ako ikada, a ono u ovaj čas, slavna vlastelo, zabrinuto srce nuka me, da vam ponovim ove poznate riječi. Spomenimo se, da smo svi sinovi ove domovine i da svi zajedno svijem silama moramo raditi za nezin spas i napredak. Lične razmirice ne smiju se nikada prenijeti u ovaj zbor, gdje jedino pravdi i zdravom razumu može biti mjesta. Opko]eni raznijem neprijate]ima, koji traže prigodu da nas napanu i liše one slobode, koju od toliko vijekova uživamo, naša je dužnost složno raditi, da je revno očuvamo i svojim djelima ne obeščastimo. Zar je u nama izumro junački duhnaših djedova? Zar ne bukti više u našim grudima Jubav prama slobodnoj ovoj općini sv. Vlasija? I ako su mrka večeras naša lica i gnevne oči naše, naše srce, uvjeren sam, ]ubi zem]u koja nas je rodila. Preni se, slavna vlastelo, i složno radi za spas naše republike." Kad je knez dovršio, niko se nije usudio ni pisnuti; svak se bojao pos]edica, koje bi mogle nastati. Nakon malene stanke, knez opet progovori: — Mudra vlastelo, da se ne ponove prijašni prizori, koji vrijeđaju dostojanstvo ove vijećnice, predlažem, da tajnijem glasovanem svaki od vas izrazi svoje mnijene, hoće li se priteći u pomoć s privatnim brođov]em silnome vladaru i prijate]u naše republike, Karlu V. Promislite, vlastelo, dobro, prije nego svoje mnijene u zatvorenu kutijicu položite. — Da, da, tako je najbo]e, potvrdješe mnogi od prišutne vlastele.