СРЂ

— 178 —

đrva i od bremena do bremena 1 ). Što ja usiječem i složim Andro. — Za karltđ, gosparu, ostavimo te riječi. Petar. — Kunem vam se, da ne ćete imat za mane, baš da je od mane sdlad. Andro. — A što govorite? Petar. — He, živa mi moja Điva, platićeš lijepo po što ti sam гекб! Ja ti govorim ono što je, niti sam čovjek za pitat saviše. Andro. — Je li razlog, gosparu, da jedno čejade od Vaše vrste ima se tako potišteno pokrivat i da se podlaga tako nepristojno govorit? Jedan čovjek tako pametan, jedan naj famozniji liječnik, kakvi ste Vi, hoće se da sakrije prid svijem svijetom i zakopa pod zemju talenat, koji mu je Bog do! Petar (s b&nde). — Ovi je zamahnito! Andro. — Molim Vas, gosparu, nemojte fmgat prid nami. Petar. — Kako? Luka. — Sve te lakrdije ne mastu kupusa. Bre, mi znamo što znamo. Petar. — Te što hoćeš rijet? Za koga ste me uzeli vi? Andro. — Za ono što ste, za jednoga vrla liječnika. Petar. — Mene za liječnika? ... Ja liječnik nijesam niti sam igda bio. Andro (poiako). — Evo ti negove mahnitosti. (Jako): Gosparu, nemojte nam veće tajat ono što je i nemojte nas silovat, da dohodimo na svrhu na štogod, od česa bismo paka bili veoma mučni. Petar. — Na što? Andro. — Na iieke stvari, koje bi nam bilo poslije žo da smo učinili. Petar. — čudnaposla! Dođite na sve štovamje drago: ja nijesam liječnik ni maiie znam, što s tezijem hoćete rijet. Andro (poiako). — Non će altro, ja vidim, da vaja da se služ im o s lijekom, koji su nas naučili. (j a ko): Grosparu, još jedan put mi Vas molimo, da nam se otkrijete i opovijete za onoga ko ste.

') Отај je ćitat glasovit: il у a fagots et fagots.