СРЂ

— 148 -

Mladost se bila razišla po pustim odajama palače zadirkujuć gospođu Maru i nostrome, koji su bacali sa sebe venecijanske velade, što im konteša Nina za prestavu zajmila, pa se otimali među se o malo zrcalce, pred kojim da kosu urede. — Ako vi fali ogledalo, možete ga uzajmit zajedno sa беticom za brks do]e u Bepa sakrestana! — doviknu im jedna djevojčica. ■— Bravo! Zivjela! — odgovore nostromi unisono. — Poša]imo mu deputacijon, da ga za to zamoli! — A neka visoka, mršava, crna prilika, što je više kuće stojeć uhodila kroz pukotine prozora, što se događa na prvom katu palače, stravi se da se to ne tice i skoci da se sakrije; ali nesretno, jer u onoj tmici udari o badan, u kojem se kupila voda kišnica, a badan se prevali i nu kao kokota skvasi. Oni, koji su bili razi zemje, kad čuše štropot više kuće, iskoče na gorna vrata, da vide što je, a lcad tamo badan prevajen i neke crne siluete nesta ispod međe. Objesna mladost vičuć neko: „Рор!" neko: „Badan!" vrati se tiskajuć se na vrata u dvoranu; a kada neko s vrha basamaka upita što bi, dispensijer će ozdo u vas glas: — Pop pao u badan! — i nasta graja, smijeh, pa onda komenti, a jadan pop ležao u posteli razmišjajući o sutrašnoj predici, koju će počet sa: „Memento homo !" * * * — Polka, polka! — euše se veseli povici iz dvorane, a Vinturin osta sam s dispensijerom i Perom-Cuca, koji stajaše spreman sa dva kabla vode, da vatru gasi, te kao krap zjaše čudeć se što se to u lacmane gradi. Sve se zvanice nađoše u sali. Starije posijedale naokolo, a mlađe spremile se da začnu ples s nostromima; i ples poče uz svirku harmonike, u koju udaraše Carletto, a do nega stajaše čekajuć da ga izmijeni Đelapa, koji kad je o ekvinokciju ne će ni do Kotora da te barkom preveze. Mladi parovi vrćeli se po dvorani praćeni punim nade očima majaka i zavidno-zlobnim posmijehom osiđelica. Tik pozornice skupili se četiri stara pomorska kapetana oko konta Krsta Jankovića, koji je došao na zabavu jedino da se ne ogri-