СРЂ

Kada oko osam sati na zabavu dođe sa kćeri Slavjom i sestrom Ninom konte Andro Perinović, koji se bio prekojučer vratio iz Odese, sve se zvanice, a osobito nostromi, obeseliše, što ih počastila „ristokracija", kako to kaže onaj što Marijetu zove Marvetom, i prestava робе. Igrala se drama, koje je siže bio ovaj: „Mladi mornar zajubio se u mladicu gospockoga roda, koja mu istinski odvraćala jubav; ali otac njen ni da čuje o tome, nego je na silu oženi za bogatoga brodovlasnika. Zajub].eni mornar iz žalosti ubije se; mladica poslije godine nesretnoga braka od bolesti za mrtvim dragim svisnu; kukavni mladožena otputova u strani svijet, da se nikad ne vrati; a na iskopanom ogništu samovojan otac-neotac, samohran pod stare dane kuka i nariče da se do neba čuje!" Grospođa Mare, koja je igrala mladicu, i mladi nostromi odigraše taj svog druga, nostroma Vlada, literarni proizvod na svačije zadovojstvo. Svim slušaocima orosiše se oči, osim konta Perinovića, koji kao krpa problijedi, a svojoj Slavji reče: „Ludosti!" i odmah poslije prestave sa svojima ode kući, jer da je još umoran od puta — izvinu se mladim nostromima, koji ga sve do vrata od avlije ispratiše. * * * Poslije prestave nastade stanka prije nego li poče ples. Parohijani sv. Stasije pristupiše bifetu u pokrajnoj sobici, gdje je Vinturin rezao šunku usu artis šporku|e na škunerima, a služio pićem Mato, koji nema više sto, nego samo jedan zanat. Kapetanice, od kojih gdjekoja vidjela svijeta, jer bila s mužem u Carigradu, Nujorku i što ti ja znam gdje, ostale duje kod Vinturina (teško pogodit, je li radi iiega ili šunke) i falile nostrome, koji da bi mogli prestavjati usrijed Triješća. — A i gospođa Mare lijepo je igrala! — usudi se umiješat u razgovor Vinturin motajuć izrezanu šunku u list zadaćnice, što mu dao pri svrsi školske godine gospodin učitej. — Treba mu reći ženi da se zajubio u gospođu Maru! jedna će kapetanica na to, a ostale udare u grohotan smijeh, jer je Vinturinu, kada to ču — ne zna se zašto — nož na tle pao.