СРЂ

— 203 -

te hoće pregrabiti, — i to govoreći Pijerko lupnu šakom o sto tako snažno, da djevojka, koja je u obližnoj sobi eistila od prašine, dotrca, niisleći da je gosparu što od potrebe. No on je dočeka: — Ko te isko ? Hajde molim te spravi kafu, brzo će se gospođa vratit iz crkve. Djevojka zatvori za sobom vrata, prekrsti se i zamrmja: — Ne uvedi nas, Bože, u napast! Lupa kako mahnit, smije se kako lud; sinoć mu je gospođa stavila zapis u odar, a on danas i gori. Vidi se, da je namet u nemu. I otide u kuhinu, da zgotovi kafu, ali tek što uze imbričić u ruke, neko zakuca na vrata od kuće. Bješe to gospar Ivo Gučetić, koji opazivši u senatu Pijerkovu zamišjenost dođe mu u pohode da se raspita za razlog. Pijerku se tada nije milio nikakav posjet, ali ne mogne odbiti prjjat.e|a. Nabadajući se na veliki štap, po ondašhem obieaju, gospar Ivo uđe u sobu, skide plašt i, rukovavši se s Pijerkom, sjede u sto. Velika negova glava, prezirna usta i ukoceni, drzoviti pogled izražavahu silovitost ćudi. — E, gosparu Ivo, prvi će Pijerko, che nuova? Ja sam ti nešto slab, pa malo izlazim na dvor. Jučer sam otišo u senat, jer me vajalo poći, ali vjeruj mi da mi je glava puna. — Vjerujem ti, reče gospar Ivo, nije su se još ni onake čule. In ogni caso, mi nijesmo krivi; hoćeli su oni sveđ na niliovu, ali im nije rebuškalo'). A što ti se čini od Bone? Che tipo' 2 )! Pretenda, da je qualche cosa, a tamo prava miseria 3 ). Je li bilo potreba učinit onaki bulikan*)? Pa što su in flne učinili? Izišlo je isto na našu. — Z6 mi je staroga Lukari, primijeti Pijerko, ono on nije mirito. A što govori Resti? — On ti je sav blažen i kontenat; jutros mi je reko, da mu je draže nego da su mu regalali 5 ) tisuću dukata. Da si ga vidio kako je jutros pogledo Bonu, kad su se sreli prid sv. Vlahom! Bona mi se čini aviliškan' ! ); jutros sam ga vi-

') iispjelo 2 ) čudnog li čovjeka 3 ) tug'a ') buka 5 ) đarovali ') snužđen.