СРЂ

. 302 —

negovijeh podanika, koji bi kao nekatolici mogli kazati da pripadaju drugoj vjeri nego kra], podupirao j& u tuđijem zemjama sledbenike reforme proti katoliekijem vladarima; premda je visoko cijenio krajevsku moe, bunio je Hrvate i Magare protiv apoštolskog kraja Leopolda I. i dogovarao se s Turcima, a kad je najbole uspjevalo oružje protiv Polumjeseca, započne treći navalni rat. Premda 1667. ne bješe prošlo nego samo šest godina, otkad Ludevit XIV. zavlada sam (1661-1715), Dubrovčani bjehu mu već spoznali ćud i težne i predvidjeli posjedice negova vladana, jer u pismu ne samo što ga prekomjerno mažu i laskaju mii, nego i što mu mal ne proročkijem dubom kažu, da će se negov vijek zvati doba l^udevita XIV., kao što se druga doba zovu Avgustovo, Trajanovo i Karla Velikoga. Dubrovčani u ovom pismu vješto spominu sličnu nesreću, koja udari grad Rod na istoimenom otoku 224. godine prije Hrista. ;(xrad onda u onom vijeku cvjetaše u svakoj struci; imađaše dvije luke; pri ulazu jedne luke bješe ogroman kip SunjCa, visok oko 30 metara (105 noga), poznat pod imenom rodskog kolosa, jedno od sedam svjetskijeh čudesa, djelo kipara Karesa, utemojiteja umjetničke škole na otoku. Ali rečene 1 godine velika ^ trešna ošteti grad i obori kolos. Tada Rodu priskoče u pomoć, kako kaže pismo, vladari Makedonije i Egipta i drugi; to bjehu Antigon II. Doson, Ptolomej Evergeti, Hiero, kraj sirakuški, koji se svi proslave pobjedama. Antigon II. bješe pobijedio Spartance 227. godine, tri, četiri godine prije trešne na Rodu i dvije, tri godine poslije u bici kod Selasije god. 222, gdje Sparta nađe konačnu propast. Za Ptolomeja Evergeta bješe Egipat na vrhuncu svoje slave, jer imađaše najšire granice i prostiraše se prijeko prirodnijeh granica po Africi, po Aziji i Evropi. On umrije godine 221. po H., t. j. tri godine poslije one trešne. Hiero II., kraj sirakuški, spomenut je u historiji za prvog punskog rata i početkom drugoga. On bješe pobijedio Mamertince, te umrije god. 215. po H. poslije početka drugoga punskoga ili Hanibalova rata. Što je u pismu spomenuto, da je Gospa Velika, t. j. mitropolitska crkva, građena pomoću Riharda Lavjega srca, to je legenda bez historičkog temeja.