СРЂ

— 292 -

žice рпкгЦепа vrata da vidi kakvi ću ostati, kad vidim Luizu ta,ko odjevenu. Graciozno se smiješeći i pokleknuv desnim kolenom ponudi mi vragojanka kafu. Baš joj je pristajalo to odijelo! Da sam slikar, bio bih je uzeo za model mlade mletačke patricijke deset godina prije pada republike. U večer oko osam sati morao sam s Luizom tako odjevenom na šetnu na placu sv. Marka, gdje je udarala glazba. Bio sam se odupi'o tome, jer sam znao da ćemo pobuditi senzaciju; ali kad me ona stala molit onako odjevena poklcknuv pueda mnom, popustio sam i pođemo .... Dva, tri puta sam se silom zaustavio ispod Prokurativa da ne ošamarim koga od mleta6kih dandyja Mleci, 12. septembra 1900. •»Hr . j, -tu-u- -• • • - ■ Hodeć jucer preko place sv. Marka u đuždeve dvo.re, voselo.-se iznenadili, kada sretoh konta Krsta Jankfreića. 0.ц ide put Oenove — kako mi reče — da kupi ispod ruke jedan parabrod, a zadržaće se do sutra ovdje kod neke daleke mu rođakine Sirmione, 18. septembra 1900. ■ iirLuizi se prohtjelo da odemo na jezero Garda.i evo nas ovdje već treći dan. Danas je ona slikala sjedeći na razvalimama Katulove palače u sjeni stojotne masline, a ja sam ležao nauznak do iie i muzikom kriještavaca ušikan pmm)š|ao p torn hežnom liričaru, koga je izjedala nesretna lubaKi a Klaudija де brinula za n • ■ •. • • • ■Iz mog maštana probudio me Luizin slatki smijeh. Ivad je> t «upitah što se smije, ona mjesto da mi odgovori, upita fne: — Ko je ta Irma? ' : — Irnia! — rekoh - Kakva' IrmaV i h ;>i ■ ' ч" *7. -r Bj! Elj! — ona će.na to —- Kriješ! Ti si bio zadrijeriiao 'a u snu duboko-uzdaho i rekao: „Irma!" !Ј г i t ■ ; ' , г, • ••■•.■• Koliko bi se kamenom dobacio od kraja, iz,.oyog jezera, koje mi se inace prićiha Mrt.vo More, izbija t^pji ; vvutak. sumporne v.ode. Okretni Talijan je fata i cijevju vqdi na kraj da nome liječi sve nioguće bolesti • • •