СРЂ

— 416 —

Promotrimo li dobro, sve što smo do sad relđi o prvom dijelu „Maternita", opazićemo, da u iiemu vlada osobita sjeta i tuga. Ada nam dovodi pred oči samo turobne, žalosne slike; kad i kad da koji tračak sunca zasjaje i rastjera tu neugodnu tminu. Ada misli na smrt, misli na svoje jade i boli, na nevoje onih nesretnih majaka, koje se moraju boriti s potrebom, sa siromaštvom, a to joj napuna dušu osobitom tugom i sjetom. Malo je matera, koje u tom blagoslovjenom stanu mogu uživati sve naslade i radosti materinstva. Veći dio nih imaju da podnose sve terete, sve brige svojega staiia, a uz to da se bore s drugim nevojama. Na te majke misli Negri, za nih pita i traži obzira i ]ubavi, jer eovječanstvu nema spasa se umiliata e la maternita. (Nastaviće se).

ж