СРЂ

— 578 —

Do toga su se doba u našoj kući pomolili Bogu i vecerali. Domaćica odvela nejačad da spavaju, a domaćin sa starija dva sina ostao još za trpezom, pa s nima razgovara o domaćim poslima. Slaba svjetlost u]anice jedva se odbija o cetiri kutna zida, o kojim visi nekoliko svetih ikona i slika najstarijega sina, začešjanih kosa, i sa zlatnim lancem preko prsi. Poslao im neki dan tu sliku iz Amerike sa nešto lira, da kupe koju vreću muke (brašna) tamo do Božića, i da u nekoliko isplate dug, što su se zadužili, da ga u svijet opreme. Pisao im je da će ih se, ako Bog da, opet sjetiti o Božiću. — Tilio trepteri ujanica i odrazuje se na liaborenom licu domaćinovu i onom punom i zdravom negovih sinova. Vidiš odmah seosku krv, jaku i zdravu, koja nije pokvarena, niti zna za naslade ni pokvarenost širokoga svijeta. Mirni i zadovojni sjede i razgovaraju. Najviša će im naslada biti, ako popusti kišovito vrijeme. — Matija, otvori! čuo se jak glas s poja, praćen sa drmanem vrata u avliji, koja su bila zabravjena, da iii vjetar ne odbije. Oba sina skoće, izlete u avliju i otvore vrata. Nekoliko nih. nazvav „dobar večer", zamotani u kabanicu ili striiku, ujtgoše, te odmah u oghište, u kom je još ogan gorio. Sarov u ogništu ni da se makne, vičan ovim dolascima. Večeras je naime sijelo u Matije a to je kod nega obična stvar, a u isto vrijeme i čast, jer su kuće glasitije, u kojim se sijela češće drže. A znate li vi, kako izgleda ognište kod našega sejaka? Do samih kućnih vrata, ili preko puta od nih, građeno je to ognište od kakvih 20-25 četvornili metara prostora. Pokriveno crijepom ili piočom, neki od nih imaju a neki ni nemaju odžaka (dimjak). Po samoj sredini ogništa načiheno je vrlo onisko poprište, jedno dva metra dugo a jedan široko. Na poprištu, na kom lože ogah, kuhaju hranu i peku domaći kruh, uvijek ima pepela i ugaraka. Sa tri strane poprišta, na nekoliko namještenih velikih kamena navajene su debele trupine dubovine, istesane toJiko, koJiko se ne će svalit s kamena, i da se na nima može nekako sjedati. O jednoj gredi što drži krov ogništa, vise komostre*) i padaju baš u sredinu poprišta izviše ogna. Na*) verige.