СРЂ

- 597

0 S V E T A. (13) Hovela iz dubrovačke prošlosti. Prijateju Pavlu Orloviću posvećuje M. de Valois. XII. Godine 1543. zahvati maha u Dubrovniku neka bolest infiuenca, koja je trajala puna tri mjeseca dana. Ona pokosi u samome gradu preko 600 ljudi svakoga staleža, a u Stonu devet desetina naroda pade joj žrtvom. Ovoj pošasti podleže i porodica Antića, te od ne ostade samo muško dijete, Ivan, koje se bilo rodilo nakon malo vremena iza nesretne smrti starijega Ivana. Ni Ohmučevića nije ova nesreća prištedjela, jer ote iz narucaja gospara Nika miiu mu drugaricu, gospođu Anu, ali kao za utjehu ostavi mu malo čedo iza majke, koje on, na uspomenu svoje starije kćerke, prozva Lenom. Po smrti Antića primi gospar Niko k sebi i malenog Ivana, te ga uzgajaše zajedno s Lenom, kao da mu je rođeni sin. Jedno zlo ne dolazi nikada samo. Nevjera uništi cijelu gotovo 'etinu, te tako pored pošasti nastupi glad i oskudica po svoj dubrovackoj državi, i vijeće morade na vrijeme priskočiti narodu u pomoć. Naravno, da su Mlečići, koji su uvijek na Dubrovnik vrebali, gledali se okoristiti ovim nezgodama, te iznenada prispije u Dubrovnik mletački general Stjepan Tiepolo su 29 galija, od kojih četiri ostavi u Gružu, dvije pred gradskom lukom, a s ostalim brodovjem otide u luku Epidavra, današnega Cavtata, i tu se zadrža nekoliko dana. Senat, razumjevši na što smjera ta posjeta, pošaje u pohode generalu mletačkom tri vlastelina s darom od 100 dukata, nakon čega Tiepolo zadovojivši se ovoga puta tim darom, otputuje s cijelim brodovjem u Kotor. Kao da nije bilo dosta domaćih nevoja, i dubrovačke trgovce po Turskoj zadesi golema nesreća: posli otidoše od jednom naopako i Dubrovčani izgubiše preko osamdeset hijada dukata.