СРЂ

PRILOZIISTORIJI SRPSKE KNIG-E U DUBROVNIKU. (8)

— Petar IVI. Kolendić. Dubrovčani i srpski jezik. Obećao sam, da ću se povratiti na srpsko ime u Dubrovniku za jezik, pa me evo na bijezi. G. Dr. Milorad Medini misli 1 ), da je »hrvatsko ime za dubrovačku kniževnost opravdanije, nego srpsko prvo svega, što mu u samoj kniževnosti nalazimo traga, a drugo što dubrovačku kniževnost ne možemo rastaviti od dalmatinske, a ova je hrvatska«. Cast naucnoj spremi g. Medinija, ne samo, što mi je bio nastavnik, no što je on, zbija, svojim publikacijama razložito razjasnio više pitana u dubrovackoj knizi, ali govoriti o kakovoj »opravdanosti« za Dubrovcane, čini mi se vrlo, vrlo škakjiva stvar. Prije svega stari Dubrovčani, da su predvidjeli Marmonovu prijevaru, u zavještaju bi, bez ikakve sumne, sve kniževne proizvode podjednako ostavili srpskom i hrvatskom narodu, s izričitom napomenom, da im djela obojica prigrle, a da nih ostave hihovu »slovmstvu«, svejedno kao i pobornike ilirstva na zagrebačkom »Mirogoju«. Tragovima srpskog imena u dubi'. knizi posvećena je ova skica, a jesu li n. pr. Dubrovčani smatrali svoju khiževnost u svezi s dalmatinskom — to je drugo pitane. Ko bi preduzeo dokazivati, da je našim prvim kniževnicima bio poznat n. pr. Marulić? Pa i ono pet-šest čakavačkih oblika kod naših dioskura može se lako svesti na čitahe čakavačkih lekcionara, jer su dopirali i do Dubrovnika, kako ćemo već vidjeti, a biio ih je čak i u Bosni 2 ). Pa i u doba »poslanica« kako su staii Dubrovčani sa svojim »civis Ragusinus« prema »bnetačkim« podložnicima? Neosporna je čihenica, da ,]e Zlatarić svoj prijevod Elektre »izložio hrvatski«. Ja ne mislim raspravjati otkud tu hrvatsko ime, je li to radi Dobrowsky-jevih »političnih sveza s Hrvatskom« 3 ), Maretićeve

') Glasnik Matice Dalmatinske (Velaea 1904.) str. 273. 5 ) Upor. Гласник земаљ. музеја у Бпс. и Херц., g. 1889., ITL, 73. 3 ) Sla^vin (Prag' 1806.) I., 454.