СРЂ

608 —

udaren natpis РодослокЈ« серкское или илирическоб 1 ). Svim dubrovačkim pjesnicima »ilirski« je i srpski i hrvatski"), a divan primjer tome imamo i u Srbiji, kad je Đorđićev savremenik, Дданаси« диакои Серкиит!, u spisu второ« зап^ст-кние pisao : KpeijjčHič ж« свлтој и в-fepS Христок8 принллн от Плклл лпостолл, когдл ПрОПОВ -кдллт! ко иллирикб, И то čCTk сллконил зтлљ серксклл и глрвлтсклл 3 ). I Stulić је, sa svim tim, tako osjećao, jer u spisku »knjigocsinaca slovinskieh«, što ih je za rječnik upotrijebio, Orfelinov В^чнбш, t. e. oti , начала до конца мира траговди калепдарт. cituje »Orf. Vjecsni kalendar illiricski Zakarie Orfelina Oirillicski u Becsu utjescten« 4 ). Ali pored naučnili kovanica, slovinskog i ilirskog imena, u Dubrovniku se mnogo puta pomine i srpsko ime za jezik, možda đeset puta više no hrvatsko. To je, mislim, znao i istorik Lučić (Lacius), kad je pisao »Dalmatae tamen, ipsisque contermini Slaui, linguam Slauicam non dicunt, sed Hruatam, vel Srblam, prout cuiusque dialectus est« 5 ), jer se barem ovdje ne će zapredati nekakom rimskom Dalmacijom. Dubrovčani su redovito vodili prepisku sa srpskim vladarima iz raznih krajeva Srpstva, pa, doš]edno, imali prilike proučiti raznolike oblike

") Kacl je Safarik ovaj spomenik štampao, Гласник V., 20., izostavio je ono нли нлнрнч^ское, a to je, kasnije, ispravio. L. Stojanović, Каталог рукописа и стар. штамп. књига (1901.) str. 207. ') Istocne i zapadne granice „slovinskoj besjedi" Đorđiću su [De illyrica) linguaj vetustate et amplitudine dissertatio historico-chronologico-critica. Auctore F. Sebastiano Dolci a Ragusio (Venetiis 1754.) str. 58.-60.] ove: „Stan guofdeni Boga od boja, Granizzefu gnoj istocne Simgnom maglom Yitofc tmafti, I gne tieku fvarhe nie, I Mariza rieka, koja Dok harvatska Drava pocne S' Orfeovieh. fufaa ufrafti. I vaal fvarfci od Adrie." Tu su, dakle i srpske i hrvatske zernle. Kad bismo htjeli iznositi besmislice, mogli bismo na pr. izvesti, da je Dolci (Slade) zazirao od hrvatskog imena, jer ga u drugoj kitica ispusta i prevodi ovako : ,,Exoritur laeta, solaque a laude recepto Nomine; totque actis, quot sunt sua bella, triumphis, Constat ut epoti dilecta ad flumina Dravi Avolat, Adriacis telum immissura procellis." *) Споменик Y., 28. s ) Rjecosloxje kn. II., 673. 4 ) De regno Dalmatiaj et Croatite, ku. VI., gl. IV. (U Schwandtnerovim Scriptores rerum Hung. Bec 1748.) III., 454., a u Pavišićevu ital. prijevodu str. 667.].