СРЂ

— 645 —

prama republici, pa i to da nadbiskup uvijek gleda samo svoje interese; ali ipak ne može a da ne ustane na obranu nepravedno progonenog i protjeranog biskupa de Stefanisa. Spomene negove zasluge za crkvu kao čuvara za dvanaest godina jeruzolimskoga samostana de Monte Sion, kao po nika Pija IV. kra|u španolskome Filipu II., u kojijem je prigodama uvijek branio interese svoje domovine; predstavi senatu negov koristan rad u Stonu, gdje je razvio veliku revnost, otrijebivši ostatke manihejaca, koji su se ušulali u Rat iz Bosne. „Ра što je napokon, — upita Bona — ovaj čovjek skrivio? Je li uviijedio državu? Je li rovario proti zakonima? Je li spletke kovao proti vlasteli? — Ništa od svega toga. Prognali ste ga, a zašto? — Jer se nije htio ogriješiti o crkvene zakone, koje smo i mi morali poštovati. Izgnali smo jednoga svoga čovjeka, zaslužna građanina domovine, da udovojimo strasti nekih nezasitnika." Ivaboga je htio protestovati radi poslednih riječi, ali ga brzo drugi vijećnici ušutkaše, te Bona nastavi svoj govor. Brani Rim, i ako ne odobrava, što je pismo poslao preko korčulanskoga biskupa Kviarija, neprijateja republike sv. Vlasija. Opomine vlastelu, da ne diraju u crkovnu jurisdikciju, da crkvi puste potpunu slobodu u nenu krugu, jer će se samo tako moći živjeti u slozi s Rimom. Nabraja razne prigode, u kojima se država ogriješila o crkvu, i žali što je vlada bila spriječila apostolskom visitatoru, Feltrinskom biskupu Ivanu Sornanu, da ispita stane crkve i da je u duhu saborskijeh propisa privede na stazu popravlana. Upozoruje, daje niže svećenstvo i kapituo razuzdano i raskalašeno, crkovna uprava rastrgana i zapuštena, jerarhija zasužnena od države, koja ju je gotovo uništila podjejivahem crkovnijeh nadarbina i usvajanem crkovne sudbenosti, žali napokon, da se našao baš vlastelin, g. Jero Kaboga, koji rovari proti jerarhiji pomoću najpokvarenijili crkovnih i svjetovnih elemenata. Ova su пазЦа Rimu dosadila i on je podigao svoj glas; spor se zaoštrio i mogao bi imati zlih pos].edica za republiku, s toga treba nastojati svim silama, da se mirno riješi i korisno za državu. Predlaže i on, da se u Rim pošaje poslanik, koji bi se kod pape u ime vlade ispričao i vješto pitane riješio; misli da bi najboje ovoj zadaći odgovorio Frano