СРЂ

već se iz đaleka pojavjuju oko Svetoga Jakoba; najprije dva osamjena na desno pod putom, pred baštinom pok. gospara Noka, kao dvije osamjene i izložene predne straže velike vojske; zatijem pri ulasku na putu od Sv. Jakoba poduji red nihov, opet na desno, kao lijepo uredena velika četa prednih straža; dale brojna vojska čempresa od poviše mora do poviše ceste, na skupove i rastrkani; napokon velika nebrojena vojska okružuje odasvud manastir i proteže se od mora do pred sami vrh, te s maslinama ozejonuje, ako i na rijetko, cijelu sadržinu profila oko manastira; regbi da eempresi svojijem nujnijem licem sjećaju putnika, da su u manastiru živjeli i ispustili dušu |uđi, koji za života bjehu mijenici vila; regbi da svojijem visokijem čunovima čuvaju pepeo mrtvijeli kaluđera ukopanijeh na osami pod bačvastijem svodom crkve Sv. Jakoba. Lovorike, 'u staro doba posvećene Apolu, ures našijeh južnijeli krajeva, pomajaju se tamo i amo iza međa; a najdebja i najponosnija strši put neba iz hridi u sujiu koritu Zlatnoga Potoka, visoka preko četiri metra, mal ne kao stablo odebjega pana, sa svojijem vazda zelenijem, kožnatijem, mirisnijem lišćem i jajastijem bobu|ama, koje su u ovo godišne doba živozelene i svijetle se; kao da ta lovorika svoje grančice pune bobuja pruža putniku, da spravi vijenac za pokojne kaluđere, pjesnike i učenake. Osamjene paome, koje odvajaju sa svojijem nerazgranenijem deblom i svojijem gustijem kitama lišća, uznose slavu velikana, koji su u Svetom Jakobu odvojili u pjesništvu i naučnosti; između iiih ima ih, koje se rese zimi slatkijem i prilično zrelijem datuJama, Mnoštvo, većinom samoniklijeh glušica (agave a.), kad si stupio na put od Sv. Jakoba, prate te s jedne i s druge strane svojijem kitama debelog, mesnatog i bod]ikavog lišća kao oružnici, da te sačuvaju od hridina na lijevo a od ponora nad morem na desno, a domaćicama pružaju svoje lišće, da od negovijeh vlakana naprave fine, dragocjene i divne tkanine. Mnoge od hih se kočo sa svojijem preko četiri metra visokijem batvima, a na vrhu im jepušasta metlica cvijeća, koja ti se prečina kao svijetnak pod visokijem'nebeskijem svodom; istočnak je te batve nagnuo put zapada, da te opomene, da nijesi još u materinu krilu, u Sv. Jakobu. U ogradi oko kuće ispod puta prema moru kamelije i magnolija, koja te sjeća na prekomor-