СРЂ

— 6Б5

đica, a najkrajiia strana prema moru diže se još iz nižega. Na nuglu prema moru zgrađa manastirska opet stupa naprijed put grada te izgleda kao nadodata kula. Grlavna vrata manastirska nalaze se prije nugla kule na docu nižemu od livadice; stoga, kad dođeš pred crkvu i zvonik, obrni se đesno i sidi niz stepenice, da ujezeš kroz ta vrata. UJezimo najprvo u crkvu. Ne je proce|e prosto na zabat, povrh kojega je mali kameni križ. S dvora joj je kamene veoma rastrošeno od starosti; ona je prostrana i uprav mana od glavnijeh pet crkava u gradu. Prosta je, pokrivena bacvastijem svodom; sa strane ima visoke i uske prozore, a poviše vrata okrugao prozor s izrađenijem kamenijem zrakama; u apsidi je jedini drveni otar sa starom pokvarenom slikom povrh iiega; na lijevo apside je sakristija; udno crkve preko cijele širine kameni trijem na dva stupa i tri svođa; s nega se može u manastir. Pod trijemom ima pet, šest grobova; na hima osim rimskijeh rednijeh brojeva nema nikakva natpisa; u tijem grobovima pocivaju kosti kaluđera Sv. Jakoba. Zvonik je prosta, nezgrapna, četverokutna zgrada. Gorhi sprat manastira sa strane crkve je mal ne pri zemh, a sa strane mora je na visini od dva sprata. Gore na kuli, na strmeni put stepenica, je starinska ploča sa dvadeset i četiri rimslca broja i rupa po srijedi. To je bila ploca stare „talijanske" ili „češke" ure.') Sirina samostana prama gradu čini se mana, ali na protivnoj strani bice od jedno trideset metara; du|ina je veća; prostor je manastira dakle preko 1000 m 2 . Dvorište je središte ovoga manastira, koje je pomaknuto od sredine prama crkvi;stoga je sjeverna strana uža. Dvorište je okruženo s tri šire strane posvođenijem križnikom, koji je otvoren prema dvorištu svodovima na pilovima; tri svoda i četiri pilova su na duloj strani prama moru, a druge dvije kraće strane imadu po jedan svod mane. Na dujoj je strani dvorišta nakapnica (gustijerna) sa dva kruništa ili otvora; na prednoj ploči istočnog je venediktovački grb i znakovi opatske časti, s jedne strane mitra, a s druge opatska palica. ') Ura je zvonila „đvadeset i četiri" рб sahata po zahođu, pak ,,uru noći", dvije, tri do „dvadeset i četiri" sutrašhega dana. Kazalo se ^Jomicalo ili odmicalo za po sahata svakog 1. i 15. od mjeseca, u mal ne sva godišria doba.