СРЂ

— 658 —

Put s mora do manastira raskopan je i zavalen ; gradivo mu upotrijebili za gradnu međa. Ovako kukavno stane daje da slutimo, da do same deset godina vidjece se tek ruševine manastira Sv. Jakoba. U toliko već možemo o manastiru kazati s Ovidijem: Si lioet exemplis in parvo grandibus uti, Haec facies Trojae, cum eaperetur, erat. (To znači: Akoje dopušteno u malahnu poslužiti se velikijera primjerima, ovaki je bio razgled Troje, kad je osvojena). * * * Godine tisućete po I. ludi su se kajali i spravjali na smrt, jer se bješe prosuo glas, što više svak je bio uvjeren, da će propasti svijet, da će biti sudr'ii dan; svak je mislio za dušu, svak ko je mogao, činio zadužbine. Dvadeset i tri godine kašiie uspomena o onoj strašnoj godini bješe u Dubrovniku kao i drugovdje još živa; svima, kojijem je bilo đajbuđi trideset godina, bješe još pred oeima onaj strah i strepet; najbole su se dakako toga spominali zreliji ludi u Dubrovniku, koji su upravlali gradom; a silni utjecaj pobožnosti tisućete godine još je nešto djelovao na ludi, a jamacno jace na žene. Kadno iznebuha god. 1023. bukne strašan požar u gradu, od kojega postrada veći dio Dubrovnika. Dubrovcani se obrate Bogu i pozovu na Lokrum venediktovački red sa Tremitskijeli otoka, ispred Termoli u Abrucima, na sjeveru sjevernoga kraja Pu|e i na jugoistoku Pelagoze i Lastova. Tako Dubrovčani utemeje prvi venediktovački manastir u republici. God. 1189. započmu krstaške vojne; bogojubnost i zadužbine na korist crkve i manastira postaju običajem; svak se natjecao ko će bo^e i više, a najviše vladari, knezovi i plemići. Talco i u nas neki Sava, po svoj prilici Gundulić, lcoji je imaonapretek svoga, osnuje 1194. manastir Blažene Gospe u Rožatu, ili Sanctae Mariae Rabiate, u gruškoj Rijeci, i daruje gakaluđerima Venediktovcima, a crkovna vlast, godine 1197. potvrdi ovu zadužbinu. Trinaestoga vijeka još su trajale krstaške vojne; Dubrovčani se spominahu, kako su krstari prolazili kroz nihov grad, i imali su po svoj prilici pred svojijem očima više spomenika ovoga prolaska; kažemo po svoj prilici, jer ono što se pripovijeda o Ri-