СРЂ

- 681 -

Iz „ROMEA i JULIJE". Čin Ш. — Pojava VII. Julijina klijet. [Romej i Julija]. Julija. Zar ćeš iti? Zora još ne rudi. To je slavuj, a ne ševa bila, Što je plaho tvoje uho štaklo. Noću pjeva onamo na šipku: Vjeruj, dušo, to je slavuj bio. 1 ) Romej. To je ševa, vjesnik jutra, bila, A ne slavuj. Gle' onamo, dušo, Nenavidnu brazdu, što se svila Na istoku rubom uz oblake.' 2 ) Jur su notne dogorjele sv'jeće, A veseli danak ispeo se Na vrh prsta b'ilom tmušnih brda; 3 ) Pa ja moram iti i živjeti, Ui ovdje ostat i umr'jeti. 4 ) Julija. Ona svjetlost nije svjetlost dana, Znam ja, znadem: to je neki sijaj, Stono sunce od sebe izbija.

') Nijemac izostavla love (lubav, duša). The severing clouds nije dotjerano: đer friihe Wolken, nego: oblaci koji razlučuju; biva: pošto je već zora zabijelila, s toga oblaci na istoku oskaču iz magle: vidi im se rub. „Rubom uz oblake" pogađa đakle matičin smisao. -- I u Ruskonija je slobođno: cominciano ad imbiancar Г oriente. 3 ) Stands tiptoe on the mistij mountain's tops (stoji na vrh prsta od noga na vrhuncima maglovitijeh gora), biva: dan se ispeo na gorske vrhunce i tu stoji na nrli prsta od noga (to pet pocrtanijeli riječi govori se ingleski jednom ciglom rijecju: tiptoe!). Ova pjesnička flgura regbi da je homerska, toliko nevine plastičnosti ima n rioj. — Nemački prijevod nije mnogo tačan: Der muntre Tag erklimmt die dunst'gen Hiihn. Ne budi to za čudo, jer je prevodilac zbio u jedan stih, što je Šekspir u stihu i рб rekao! — Ruskoni: e lievemente librandosi, pare гп procinto di slanciarsi sulla terra. To je ukusno doista, ali odviše razvučeno za ciglu riječ tiptoe. ( ) Ovaj je stih riemački dosta nesklapno preveden, nesklapno — naravski — prema matičnoj jedrini: I must be gone and live, or stag and die (ja moram otit i živjeti, ili ostati i umrijeti). = Nur Eile rettet mich, Verzug ist Tod. Tome je kriva nužda stiha.