СРЂ

— 733 —

Nik o. Duhovnijem, je li, gosparu Vlaho ? Vlaho. Nijesu ni te sirene same, pa koje god vjere bile, te se mrde na slogu. Ima i drugijeh sirena i to svjetovnijeh, kojijem je naša sloga trun u oku. Niko. Da, da! Razumijem vas, gosparu Vlaho; ma što eete da vlasti ueme? Vlaho. Mnogo mogu, mnogo, moj Niko! Niko. Mogle bi štogod vlasti, to je istina; ali nešto naši neprijateji hešto naša ludost pa su im vezane ruke. Zato i danas mirno gledaju karnevalci i ovu mješavinu. Vlaho. Oh kako si mi mudro vrli sebe 1 )! Imaš i razlog, ali mogo si dodat da je nekomu i bole što su građani nesložni. Ma čudim se općini. Niko. Imate razlog, divide et impera*); a općina je, znate, vezanijeh ruka... Ali kako bilo da bilo, i jacijeh je bura promahalo kroz naš Dubrovnik .... Vlaho. A grad se procistio, kako nebo iza grmjavine i trijeskova. Niko. Ta vam je biblika 3 ). Vlalio. I ova me nosi. Hoćemo li u grad? Niko. Kako vam je drago, gosparu Vlaho, a mi hajd'mo. (upućuju se). Pojava II. Ivo i prijašni (ispred sv. Vlaha). , Niko. A nuti Ival Kud si to zaputio? Ivo. Eto se smučem i ja. A i vi, gosparu Vlaho, na dvoru; s šetrie, je li? Vlaho. E da! lijep je dan. (čuje se mužika). Evo se vraćaju. Niko (osluškuje). Ne, ne; udara od amo (kaže put Pioga*). Ovo je srpska. lvo. A no čujete graju? Vlaho. Ma se ne razumije ništa.

') Oprezan. ■) Razdijeli pa vladaj, 3 ) Kako iz sv. Pisma. ') Istočno zagrađe grada Dubrovnika.