СРЂ

- 732 —

Niko. Čujte ih kako viču i mahaju klobucima prama karnevalu. Vlaho. A lijep im je uprav karnevo! Niko. A nijeste opazili, da je karnevo upisani profesur Zore. Tako mi se barem čini. Vlaho. Biće, duše mi; to mu je zanago satira od slijepijeh zavedeiiaka, jer on sveđ predika slogu, narodno jedinstvo i brastvo Srba i Hrvata, pa mu zato govore da sjedi na dva stocića Niko. To je, kad je tako, on, jer karnevo uprav sjedi na dva st6čića. Jadnoga gospara Luka! Grehota da ga ovako grde i pomeću! E ma Hrvati su na n nadrti'), jer je on u srcu Srb a bio je u hrvackijem redovima. Vlaho. Zore je bio u narodnoj stranci, gdje je bilo mjesta i Srbima; tu je bio i Budmani; a što je Srb, tu nema zla. On je starinom iz Konavala, pa ne može nego bit Srbin, a bićeš štio onu knižicu „Dubrovcani su Srbi". Tu je čisto dokazano srpstvo konavosko. I kako u porodici neko je Petar a neko Pav6, tako je i u našemu narodu neko Srbin neko Hrvat. Niko. Tako je to, gosparu Vlaho, ali ko će odojet zanesenacima? Ma da mi je znat, ko ovo sve navija? Vlaho. To ti je naj lašne. Jesi li proštio „Objavjene? 2 ) Niko. A ko od nas nije ono proštio? Vlaho. E pa dobro, hitaš 3 ) li me sad? Ovo je stara krvarina. Niko. Kako ne, nuti mene luda; ma meni se čini, da tijem postižu sve protivno nego što hoće. Vlaho. Ali to oni u mržni ne razabiraju; pa kako su na profesura Zoru nadrti, da mogu kako negda, uprav bi ga živa i spalili. Niko. Bi, bi, zanago. Vlaho. E, e! da se smutiš. Niko. Po tomu se vidi, da će vazda bit nesloge, kad su crkve po srijedi. Vlaho. To bi sve prestalo, da je puk jak, pa da se ogluši nekijem sirenama. ') kivni. *) Objavjene, pjesnfeko djeloutri dijela, pribrao Milivoj Strahinić 1899. 3 ) Eazumiješ.