СРЂ

— 835 —

STRAMPUTICAMA NA PUT. Igra u tri dijela za vecerni posjed. D I 0 D R U G I. Pojava I. (U kući gosjjara Vlaha. Dvor rasvijetlen i nakioen. Svak je svečano odjeven, a gosparima medale i križi na prsima. U unutarrioj sali udara mužika). Slave i Antun (dolazo iz sale). Slave. Jadan Antune, ostavi sad politiku, a gledaj namii'it Katu Malu. Oni se dvojica razumiju dobro; a Pero Mali mi se čini dobar mladić. Antun. Vi ste žene sve iste. I moja Jele isto talco govori: „Pusti jadan, mladijence, kad se ćute 1 )". A ne promišjate, da tako kadgod topite dijete. Slave. Ma rekli su mi, da se protiviš s nekakve politike. Antun. Jest i to, ali nije sve. Mnogi od sadašnega naraštaja ne znadu za nikakav obzir, red i sklađnost. Mi smo za nih ostarili i izvjetrili. Oni su mudre glave. Ne čini li ti se ova teška'? Slave. Jest opora, imaš razlog, kad je tako. Antun. Jesmo stari, ali nijesmo ostarili za svijet, za upravu, za odgajane. Dapace u staromu Dubrovniku prije stavnijeh godišta vlastelin nije mogo sjedat u Malomu Vijeću. Dok bi sazdrio, slušo je i vježbo se u Velikomu Vijeću. Ovo su stare misli, ali nijesu ostarile, jer je čovjecanstvo i sad isto. Kad čovjek stupi u neka godišta, postigne više znana, opita, ozbi}nosti i zdrelosti; za to je tad zgodniji za upravu. A ovi sadašni mladići ne osvrću se na sve ovo i uzimju vele potolasti 2 ),'

') Lubiti se. 2 ) Potolast je sloboda, i još više, kao лека razuzdanost i raspuštenost.