СРЂ

— 843 —

Niko. Da, hajdemo zajedno. Ma imam, Antune, s tobom govorit. Antun. Kad hoćeš, je li i večeras? Niko. Ako ćeš, baš veceras. Antun. Drage voje, ma amo svak dohodi, pa se ne možemo slobodno razgovarat. (prestaje mužika). Niko. Znaš koja je? Hajdemo u kabinet Vlahov s negovijem dopuštenem. Antun. Evo me po tvojoj žeji. (Cvijeta uzimje Antuna pod ruku i idu).

Pojava VIII. Ivate i Pero (izlaze iznutra). Pero. Ma zaludu svakomu muka! Ništa ne može ugasit moju žarku Jubav za tobom, jer mi iz tvoga pogleda nešto govori, da si moja suđenica. Kate. Oh hvala ti po sto puta, moj Pero! Iz srca si mi izvadio te riječi, a tvoja duša diše iz nih. Pero. Dakle rat ratovanu, Kate. Sve je to dobro; ali kako ću ja suproć ocu . . . .? Pero. Ni roditeh ne smiju zapovijedati našemu srcu. Kate. Ma ćaće me puno ćuti, a opire se mojoj sreći! To mi je cudno! Pero. Umiri se, dušo, to je sve s politike. Drugoga uzroka nema. Kate. Dakle ste samo u politici protivnici? Pero. E da! On puca na me što sam Srb. Kate. A ja Hrvatica, ha, ha! Pero. Pace reci: a ćaće pohrvaćeni Srbin. Kate. Dakle smo mi Srbi? Pero. E da što? Kate. A moj ćaće hoće da smo Hrvati. ... Pero. A moj da smo Dubrovčani. ... promisli. Sad neki lioće uvesti heko pleme dubrovačko.