СРЂ

— 1048 —

usta prama meni bila prosta uvreda, iz mojih prama nemu bio je težak prestup. Ja sam mu naime neliotice riječju „lopov" prebacio okajanu prošlost, radi čega izađe po zakoniku, da se za nas dvojicu razlicito kazna odmjeri. Ja sam imao zadovojstvo, da vidim osuđena svoga protivnika, simpatičnoga provalnoga tata, na 16 kruna globe, dok sam ja bio odveden u Fresnes da u idilskoj samoći rszmišlarn o razlici između dvije riječi „lopov" i „lopov" i da ispitujem na osnovu kojih čudnovatih zakona se može staviti dva grama na jednu zdjelu pravdinih mjerila a na drugu tri kilograma, bez poremećena ravnoteže. Nakon svega ovoga razumjećeš, da sam bio više nego sit. Lonjumel (razđragan): Doista? La Brige (p 0 ovom odgovoru kuša La Brige ~ pošto je na svrhu našao cigaretu po svom ukusu — uzaluđ da je napali. Sve ga žigice izdavaju ganutlivom upornošću i na uglu od stola i na trenici od kutije i na gaćama): Bilo kako bilo, sve ove male neprilike bile su mi, opet velim, omrzle boravjehe u mojoj kući. Počam od cigareta, koje se ne mogu pušiti, sve do žigica, koje ne mogu da se upale, ja bijah sit ovakoga života i riješih oprostiti se biranoga društva, čiji tok misli bijaše prestao zabav^ati me. Naumih povući se na selo, da daleko od hica uzmogu mirnijeh živaca spokojno živjeti u društvu sa svinama. Mislim prave svine, one zanošjive drugove masnijeh uši, čije oči kapaju mudrošću i sam pogled kojijeh bijaše dovojan da obraduje sv. Antuna, ma kako da je bio razmažen u biranu svoje okoline. Jedan moj prijatej, tuga i nevoja, imao je ne daleko odavle jedno maleno imahe, koga se htio riješiti. On tražaše sto tisuća franaka, ja mu ih ponudih šest tisuća. Pogodismo se za sedam tisuća i pet stotina. Osam dana iza toga ja bijah u svojoj kući. Slušaš li me? Lonjumel: Svaku riječ. La Brige: Kuća mi se veoma dopala Jao! Lonjumel: Što ti se dogodilo? L a Brige (otresa rukom po vazduhu) : Do vraga! Iver od žigice ovaj čas mi se zsbio u ruku, kao ražah u prženicu. Užasno me boli. — Ali gdje sam ostao? — A, da! — Kuća mi se dopadala vanredno, bijaše praktična, zračna, zdrava, u jednu riječ bez mahne, izim krova, cije ploče zahtijevahu nekoliko popravaka a katkad čak i ulicu uznemirivahu.