СРЂ

— 1120 -

АН, PROSTITE VI PJESNIKU ... — Thomas Meore. Ah prostite vi pjesniku, Sto se pred nim pjeni kupa, Sto u slasti i u slavi Ojađelo srce kupa. On za više bješe rođen! I da j' sudba boja bila, Na svetijem plamenu bi Duša neg'va sad gorila. Zica, što sad n'jema rđa, A slatki joj zvuk zagine, Luk je str'jeli mogla biti Da je junak odapine. Usta, što sad poju pjesmu Samo boli i ceznuća, Izlivom su mogla biti Rodojubna srca vruća. Al' — vaj domu negovomu, Sto je slavan nekad bio, Slomljen duh je, što se prignut, Savit nikad nije htio! Tajno treba uzdisati, U dno srca žalbe shranit, Jer j' izdajstvo Jubiti ga, A razbojstvo pravo branit. Neštovani sinovi mu, Dok izdavat ne паибе; Nepoznati, dokle pređe Slavne svoje neobruče. Zubja, što im sv'jetli putem Slave, časti do visina, Dignuta je sa lomače Na кбј gori domovina.