СРЂ

— 1121 —

71

Рак ne kriv'te s tog pjesnika, Ako u snu od naslade Zaboravit on bi htio Izl'ječiti što s' ne đade. Ah, tek samo tračak nade Da rasv'jetli mračje ovo, Pak da vidiš kako ćuti Zarko srce pjesnikovo. Taj čas pjesnik srce svoje Na žrtvenik metnuo bi, Svaku svoju strast, nasladu, Dragovojno žrtvovo bi. Dok bi mrča, što sad l'jeno Krunu neg'vu obavila, Poput v'jenca Harmodija Oštricu mu sabju krila. I prem slava iščeznula, I prem nade nema više, Svaki poj mu, o Erine, Sa imenom tvojim diše! Ni u časim od veseja, Nit ikoje zemske sreće, On te nikad, ni krivice Zaboravit tvoje ne će. Stranac čuće pjesmu tvoju, Polem neg'vim gdje se krili, Uzdah tužni gusli tvojih, Siiiim morem gdjeno cvili. I okrutni tvoj gospodar Dok ti lance stiska јабе, Popostaće na glas pjesme Sužna svoga, da proplace. Koriula. Proveo s engleskoga I. F. Lupis љ