СРЂ

—-112 -

7. Na ulazu u cetvrti krug stoji Pluton, grdna neman, te hoće da zastraši Danta. Vergil ga ušutka, govoreći mu, da je u nebu odredeno da negov drug vidi nevole i muko osuđenih. Zatim uvede Danta u taj krug, gdjo su rasipnici i lakomci osuđeni da prsima vajaju velika bremena zlata i srebra. Svi su tako nakaženi i nagrđeni, da pjesnik ne može raspoznati ni ni jednoga od nih. Ondje nalazi Dante zgodu, da govori o Sreći. Zatim silazi u peti krug, gdje se u Stiksovoj mocvari tope one duše, koje se za života dadoše svladati od srgbe, a pod nima lijencine i mlitavci. 8. Hodajući daje dodu pjesnici do jedne tvrđe, a u to pristane i brza Flegijasova lađa, da preveze pjesnike preko mocvare. Flegijas kuša da prestraši Danta, ali Vergil ga ušutka i ude sa svojim drugom u lađicu. Vozeći se preko močvare ugledaju pjesnici Filipa Argentija, ilorentinca, čovjeka prelco mjere srdita. Filip kuša da uvrijedi Danta, nego ga ovaj s prezirom odbije od sebe, radi čega ga Vergil polivali. Napokon dodoše pjesnici pod Ditov grad — šesti pakleni krug — gdje trpe zaslužene lcazne krivovjerci i nihovi pristaše. Nad paklenim gradom straže stražu tri furije, grdne nemani, omaštene krvju, opasane zelenim zmijama, te se s velikom četom vragova opiru Vergilu na ulazu. On nastoji da ih ublaži, ali mu oni zatvaraju vrata u lice. Pjesnik lirabri prestrašenoga Danta, veleći niu, da će nadvladati te hudobe, jer im već neko hrli u pomoć. 9. Dante pita svoga učiteja, je li već prije bio u Ditovu gradu, a on mu odgovara, da mu taj kraj nije nepoznat. Dok se oni tako razgovaraju, pokazaše se one furije na ziđovima gradskijem, prijeteći Dantu da će ga pretvoriti u kamen. Kad eto anđela s neba da skrši silu i obijest vragova. Suhim nogama prijeđe preko močvare, malenim štapićem otvori vrata paklenog vraga, izgrdi vragove radi nihove obijesti i brzo se povrati otkuda je došao. Ulazeći pjesnici u grad, ugledaju ogromno pusto poje, posuto usijanim grobovima. Među grobom i grobom bukti ogan; grobovi su užareni, poklopci izvrnuti, po svuda se razlijega plač i jauk. To je probivalište krivovjeraca. 10. U govoru prolaze pjesnici između zida i grobova. U to začuje Dante da mu neko veli: „Toskanče, zastani pred ovim