СРЂ

— 197 —

gere! Htjelo bi se za to sasvijem drugijeh oruđa, no ona što nam je priroda dala. Riječ i mis6, još su prem krupna, prem sirova. Custvo bi jedino prikladno bilo. Ali prvo: custvo nije nikakvo sredstvo komunikativno; — zatijem: negovo shvatane nije potpuno, pošto je časovito te se ne da fiksirati; — i napokon: vladane custva ne stoji ni po što u voji subjekta. No ipak moguća je neka vrst priopcena i tijem putem, a ta je: buditi u drugome jednako čustvo. Na taj se nacin ustanovjuje harmonična veza među dva lica. Ako su ove istoga spola — kako sada ja i ti n. pr. — tad se vaja služiti svakojakijem argumentima, izvijačicama, i okolišanima, dok se ta veza uspostavi, što visi opet o . . . . — kako cu reći? — o sposobnosti vibracije pojedinih Judi. To sam ja pokušao s tobom u ovom članku, i to je uzrokom onijem epizodičnijem dizgresijama, što će mnogi naći neslanijem i bez reda. No ako su lica raznoga spola, tad se ta veza sama po sebi uspostavi, na prvi mah, nezamjetno, nehote. Eto ti ijubavi. Sinharmonija je potpuna i zato je užitak savršen mimo ine. Kako i rašta se to zbiva, ko će ti na to odgovoriti? No kanimo se filozofana; to je stavjati na muke i jezik i um. Zborimo o srcu. Stvar je za tebe mnogo zabavnija, a za mene mnogo lakša. Poznam te dobro: ti nijesi još nikad bio zajubjen; a ipak imaš zdravo čustvo jubavi. Da te upitam: opiši mi, molim te, JcaJco ti Jubiš?" ti bi mi sve to lijepo po tanko opisao. Sto ne? Danu sad prati malo ovu rečenicu: Je li uopće moguće tačno poznavati nešto, što se nije doživjelo, što sc nije pokušalo, riječju i što se ne zna? Poznavati nešto, što se ne ~na! Logičnijem oblikom i ovo je, zajsto, golema apsurdnost, dok je u istinu opet bjelodana činenica. Kako vidiš, 'ne oskudijevaju potvrde, da je korijen Jubavi u transcedentalnosti. Ama rekao sam, da ne ćemo više filosofovati. Zborimo o srcu. O srcu? Hm! Jesam li to gdje obećao? Cini mi se da jesam. Ako sam, zlo sam učinio. Prekršiću riječ. Zborit o srcu — o svome srcu — tome se opire castiias u prvom redu. Zborit o srcu, to bi bilo otkrivati najskrovenije zakutke svoje sopstvenosti, one tamne, sensitivne nugle, gdjeno ni vlastito oko, od