СРЂ

199 —

TRI DOSLIJE NEPOZNATE PJESME DUM MAVRA VETRANIĆA. Prilog dubrovačkoj kniževnosti XVI vijeka. — Petar M. Kolendić. — (Kraj.) I. Orlača riđanka Kotoru govori pronostik 1 ). 59 Slavno se prolitje jur biješe odkrilo i na travi cvitje zenući proctilo, kad svijetli Apolo s vjenačcem na glavi konice i kolo na juncu ustavi, ter svoja tiha vlas zelencu goneći 5 rastapja snijeg i mraz, plah sjever goneći. I zimu prožene i studen skončava, zelenca da zene i da plod sazdava. A praska se зога, kad se zgodi meni pod sjencom od bora, pri vodi studeni, 10 gdi sama po sebi sjedeći počivah, ter vječno na nebi blaženstvo prizivah, 60 i nebo ogneno razbirah misleći i trojstvo blaženo pristoljem videći. I takoj kraj vrjela, biraje tuj slavu, 15 grlica bijela sjede mi na glavu, vrh moje glavice ter tiho zaguka i reče: „Djevice, božja je odluka, da prospeš povit vlas i da se odpraviš, da mnogo trudan glas Kotoru objaviš. 20 Tijem se dviž', ter teci, ter tamo na domu uriži i reci Kotoru staromu, uriži, Orlača, i reci: »Kotore, tvoj se trud bez plača razminut ne more,

') pronostik] pnostich. 2 cvitje] zuietie. 3 s vjenučcem] suienazcem. 11 sjedeći] slieđechi. 13 og-neno] ognieno. 22, 23 uriži (urisi? uriši?)] urixi.