СРЂ
— 229 —
8. Večer je. Jođna duša zapoee da pjeva Te lucis ante, a ostale prihvatise. Medutim sidu s neba dva andela, te se ustave na oba kraja dolinice, da dočekaju z-niiju, koja je brzo imala da proviri, pa da naškodi onim dušama. Sordello pozivje ])jesnike da se spuste u dolinu, te da zamotnu razgovor s dušama. Dante raspoznaje N'ina Visconti-a iz Pise, koji ga moli, da ga preporuči kćeri Ivanci, da se za n moli onomu, koji rado uslišava molitvo nevinih. Dok se oni tako razgovarahu, ukaza sc zmija, koju andeli potjeraju, pak se opet povrate u nebo. Konrad Malaspina izvješćuje so kod Danta o svojoj domovini. Dante mu odgovara, da tamo još nije bio, ali da je negova porodica poznata kao plemcnita i kreposna. 9. U cik zore zaspe Dante. U snu mu se pričini, da ga je Lucija, još dok spavaše, donijela do vrata očistilišta. Pred vratima stajaše anđeo, držeći u ruci go mač, te ih pozove da pristupe bliže. Dante mu se pokloni duboko i zamoli ga da mu otvori vrata očistilišta. Andeo mu najprije vrhom svojega mača ureže sedam P na čelu, zatim izvadi ispod haline dva kluča, jedan bijeli a drugi žuti, otvori vrata, pusti pjesniko da uniđu, preporučujući im, da sc ne obrnu, jer da će inače morat iziti na dvor. Tck što uđoše, začuju ugodno pjevane: Te Deum. 10. Dante čujc, da se vrata zatvaraju, ali se ne okrene, nogo hodajući naprijed sa svojim ucitelem dode do prvog kružnog tavana, gdje su kažneni oholi. Oni moraju da motre primjere poniznosti, urezane u mramoru, kojim je popločcn pod ovog prvog tavana. Prvi je uzor poniznosti Marija, koja odgovori andelu, kad joj navijesti tajnu upućena Hristova: Evo sluibenice Gospodae; zatim je David, koji igra pred korabjom zavjeta; napokon Trajan, koji, prije nego li će krenuti u rat, kroji pravicu udovici i prepušta joj vlastitoga sina kao zamjenu za nezina, kojega on ubije. Dok je Dante motrio sve to, Vergil mu šapnu, da k hima dolaze neke duše, te će im pokaziti put, koji vodi do drugog tavana. I zaista Dante ugleda velik broj duša, pogrbjenih pod teretoni, što ga na leđima nošahu. 11. Duše pjevaju parafrazu molitve Grospodno: Oče nas. Na Vergilov upit, kuda moraju ići da dodu do drugoga tavana, jedna mu duša pokaza put. Ogroman teret ne dopušta joj, da pogleda Danta u lice, već mu se očituje kao Omberto di San-