СРЂ

447 —

novim vremenom. Naprotiv, trebalo bi, da u krug svoga izu6avana uzme i vremena, koja su prethođila našemu rođolubivomu Boke|u. Ta svak znade da su Mleci za Dalmaciju bili tokom mnogih vijekova središte političko, trgovačko, kulturno; da su od izuma štamparske umjetnosti pa sve do poeetka 19. vijeka, dvije trećine kniga, što sastaviše Dalmatinci na svome rodnom jeziku, ugledale svijeta u Mlecima; da su u Markovu gradu slivena bila najlepša crkveno-slovenska slova i nima dva cikla ćirilskih kniga štampana (Božidara Vukovića sa Sinom u 16., i Dimitrija i Pane Teodosija u 18. vijeku); da su se zakoni za Boku, Dalmaciju i čak za Istru štampali u Mlecima na narodnom jeziku, latinicom i ćirilicom; da su kat. Dalmatinci imali svoju crkvu, gdje su se do naših dana pojale epistole i evanđe|a na nihovu rodnome jeziku; da su oni imali ovdje i svoju knižaru; da je mnoštvo dalmatinskih vojnika, građanskih i vojničkili činovnika, učenika, kiiiževnika, trgovaca, pomoraca, obrtnika, ne samo prolazom bivalo u Mlecima, nego tu i nastaneno bilo. Ovaj se predgovor preko mjere odujio, vrijeme je da ga zakjučimo sa nekoliko riječi o samim pismima koja se ovdje objavjuju. Ova nam je dva pisma, ima već više od jednoga desetka godina, lično uručio u prijepisu, na naše potpuno raspolagane, naš stari poštovani prijate} Dr. Antun Boglić, bivši okružni jekar u Sp}etu. On ih je našao u porodičnoj spisohrani stare plemićke kuće Konta Micheli-Vitturi, čije je sjedište odavna bilo na Braču i u Kaštelima kod Spleta. On mišjaše da pisma nijesu nikada bila štampom izdana, što potvrđuju i neki dubrovački kniževnici, koje o tome zapitasmo. Autentičnost se pisama i inače potvrđuje ovim činenicama i razlozima: Ona se čuvahu u porodici konta Radoša Micheli-Vitturi, poznatog u kniževnosti lica, i, u Fortisovo doba, predsjednika Ekonomskog Društva u Spletu (Dubić, Uomini illustri 211—212). Fortis u pismu pod II izrečno pomine Društvo, kome je MicheliVitturi predsjednik, i saopćava mu podataka koji mogu zanimati ekonomistu.