СРЂ

NIKO KO MARANDA NA RUDI.

69

U selu je bila samo jedna kućica na Kuli, gdje je niogao pristati nieštar Mato, pa ga povedu u Gruja, da štogod vecera i da se sutra nastani. Grruju ga lijepo preporuči Maranda, da će mu sašiti promjenu, e bi je kroz prsten pronio. Grujo je znao i na рб riječi, pa je eto sutradan meštar bio namješten u Simovoj kućiei i skrojio je Gruju gaće od clurenta na para'pet (rasporak), a Kovara je šila. Uputila se radnja, pa se po selu govorilo, da meštar Mato zna knjigu i zamolili ga, da uči djecu santa Kroće (početnicu). Tako se skupilo desetero djece, a između njih Gubo Vrckov, koji inu je u ubručiću na prekrst donio svu staliju. Dobavio je Kranjac i velikoga kučka šara, te bi tu ležao, on bi šio, a djeca bi skupa: in nomene pati e filio e spirito santi amen a be ce de . . . Svi nešto uporavili, a Gubo nikako ne mogao, pa se Kovara na nj drečila, da je tupoglav. Došli bi soldati i žbiri u večer, pa bi rastjerali djecu doma, a samo bi ostao Gubo, te bi jahao na kučku i soldati bi mu pjevali: „Ој, pilona pilala . . ." Stoga su Miha Guba starija čeljad vazda zvala pilona, a to je baš taj razlog. Katkada bi i gospar Paše došao na skulu, da vidi dječicu i kako se podnaša novi meštar. To ti je bila prva škola u našemu selu, a bojim se . . . . Počela štiti iz ofičica (molitvenika) i Kovara, a gospar se arajdavao, da je tako spametna. Majkovka bi štogod donijela jadnoj čeljadi, a to bi zapovidio gospar Paše, koji je bio boleća srca, kaonuti dobar pučanin. A što se još šuškalo u Nika Metkova u krčmi'? Da meštar Mato, taj bogatun, još nije platio tri cvancike brodarine Baru Lokardi i Baro je govorio o njemu i o Kovari, što pas ne bi u mlijeku polabao. Rekla je jednom Baru Maranda: — Platiće ti, kad promijeni dupiju od Španje!"