СРЂ

78

СРЂ. — SRĐ.

zdravlja druga Kija: žao mi je, što sam čuo, da si umro, s toga idi s Bogom. 1 Ljubav pružaše najviše prilike čestitim građanima Pompeja, da pokažu svoj pjesnički polet. Nego više puta bijaliu hude sreće, jer ne mogoše da sastave nego jedan ili najviše dva stiha. Tada bi naprosto prisvajali stihove ovoga ili onoga pjesnika, a ne rijetko spajali prozu sa stihovima proti svim zakonima poetike. U tako više ili manje šepavim stihovima obično veličahu moć i silu Ijubavi: Quisquis amat valeat, pereat, pereat qui nescit amare. Bis tanto pereat, quisquis amare vetat. 5 Ovaj distih valja da je Pompejancima vanredno bio mio, kad ga nalazimo napisana četiri ili pet puta. Neki Pompejanac htjede da pravi šalu i pokaže svoju duhovitost, te napisa ispod spomenutog distiha: Quisquis amat calidis non debet fortibus uti, Nam nemo flammas ustus amare potest. 3 Drugi opet napisa: Niko nije uglađen, ako nije ljubio žene. 4 A neki opet: Ako ko misli da mi zavede djevojku, toga neka u pustoj gori muči ljubav. 5 Cesto puta sadržavaju grafiti pozdrav miljenici. Tako neki nadobudni mladi Pompejanac upravi pozdrav svojoj miloj Viktoriji, ne zna drugo da joj zaželi, već da, gdje god bila, sretno kiha. fi — Sudeći po jednom drugom grafitu bijaše neka Cestilija najljepša između pompejskih ljepotica? jer pozvana kraljicom svili Pompejanaca, mila, slatka dušica. 7 — Po sadržaju jednoga drugoga gr r afita takova ne bijaše neka Serena,

' Pyrrhus Chio conlegae salutem; moleste fero quođ audivi te mortuum, itaque vale. 1 Ko ljubi, srećan bio, poginuo, ko ne zna Ijubiti; a dva puta poginuo, ko priječi ljubiti. 3 Ko ljubi, ne smije đa. upotrebljava vruće kupelji, jer ko je opečen ne može ljiibiti plamen. * Nemo est bellus, nisi qui amavit mulierem. 5 Si qui forte meam cupiet violare puellam, Illum in desertis montibus urat amor. 6 Victoria, vale, et ubique es suaviter sternutes. 7 Cestilia regina Pompeianorum, anima dulcis, vale.