СРЂ

JAPAN I BUDDHIZAM.

137

stranca sa zapada ima posvuda znakova onoga, što je Buddhizam bio Japanu. Sve umjetnosti i veći dio obrta oku uvježbanom u simbolizmu ponavljaju buddhistične leg'ende; i nema rukotvorenog predmeta, ikoliko lijepa ili oblikom znacajna, od igrice djeteta do komada kneževskog pokujstva, koji ne proglasuje Buddhizmu svoj stari duh snage koja ga sazdade. Buddhističke se misli mogu razabrati na pamučnijem tkaninama koje tvornice u Osaki ne manje nego u svilenijem ćilimima u Kyoto. Reljefi na jednoj željeznoj verizi, ili slonove glave u mjedi na ručicama mangale i ost. i ost., do rezbarija na lulama i na caklinama vaza, svi izrazuju, s jednakom rječitošću, predaje Doktrine. Ima otsijeva i odjeka buddhističkijeh napomena u sklopu jedne gradine, u divnijem imenima cvijeća i voća, u nazivima planina, vrhova, vodopada, sela, i čak modernijeh željezničkijeh stanica. Vozovi i parobrodi nose sada u glasovita svetišta mnogo više poklonika nego što ih je prije liodilo ; zvona buddhističnijeh hramova sve jednako bilježe milijonima prolaženje vremena; jezik je naroda uvijek pojetizovan buddliističkijem sentencama ; i najobičniji glasovi ulice, pjesme šaleće se djece, hori rabotnika i radnika, pa čak povici ambuiantnijeh prodavalaca često mi spominju neke pripovijesti o Svecima ili Bodhisatta ili tekst koje Sutte (Buddhove besjede).« Kad je narod tako intimno prožet buddhističkom mišiju i osjećajem, onda se razumije kako može da proizvede ono divno umjetničko cvjetanje, koje kulminuje u velikom kipu Buddha (Dai-Butsu) od Kamakure i u drugijem kipovima Probuđenoga, istesanijeh na indijski način u živoj stijeni planina, s takovom ljepotom oblika, da gotovo spominje besmrtnu helensku umjetnost, ali s izrazom uzvišene vedrine, te je vlastita Buddhizmu. (nastaviće se)

&