СРЂ

0 KINEZICAMA.

Svojijem idejama o krasnom spolu „nebesko" se carstvo u glavnom ne razlikuje od ostaloga Istoka. Šta više, ako je sve istina što Englez E. J. Hardy u knjizi „John Chinaman at Home", koja je tu skoro izašla u Londonu, piše o položaju žene u Kini, onda treba reći da su kitajske žene čak u gorem položaju nego drugovdje na Istoku. Jedna kitajska poslovica veli, da savršena kći ne može nadoknaditi šantava sina, a jedna druga, da je grbav sin bolji od jedanaest kćeri, pa da su sve mudre kao Buddhovi apostoli. Događa se da muž ili svekrva istuku ženu za to, što je rodila žensko a ne muško. Stoga žene kupuju kadikad muško dijete u siromašnijeh roditelja, da ga podmetnu mjesto rođenoga ženskoga djeteta. To se onda zove zamijeniti zmaja feniksom. Siromašni roditelji prodavaju često svoje kćeri ili ih davaju, netom navrše malo sedmica ili mjeseca, da jednom postanu supruge muškijeh vršnjaka. Dijete, koje je na taj način već postalo vjerenicom, prima i odgaja porodica nastajnoga muža. Ali se s ovijem djetinjijem vjerenicama naopako postupa. Jedan list u Pekingu donio je vijest, da je jedna žena taku vjerenicu svoga sina tukla usijanijem gvožđem i oparila vrelom vodom, dok dijete nije umrlo. Prije deset godina, za vrijeme gladi, bilo je u Chaotangu prodano tri tisuće djevojaka i odneseno u kavezu kao letušte. Jedna gospođa, koja je došla sa zapada, gdje je upravo sađa zavladala glad, pričala je piscu, da je parobrod, na kojem je putovala, bio krcat žena, koje su svoju djecu nosile na prodaju u Kanton. U obično vrijeme jedna robinja vrijedi dvadeset i četiri do dvjesta i četrdeset ili četiri stotine i osamdeset kruna, 4 prama godinama, ljepoti, zdravlju i snazi. Žensko je ropstvo