СРЂ

О KINEZICAMA.

195

ustanova tako priznata u Kini, da su бак u engleskoj koloniji Hongkongu većina kitajskijeh sluškinja i bluđnica robinje. Razumije se da mogu postignuti slobodu, ako imaju dovoljno pameti i znanja, da se obrate vlastima; ali se to rijetko događa. Djevojke se poučavaju samo u boljijem porodicama. Kinezi, izuzev one koji su putovali ili inače poprimili zapadne ideje, ne smatraju za potrebno da djevojku odgojem sprave za brak. Ali Kinezi i ne biraju mnogo. Najglavnija je stvar da ženska ima malene noge! U ostalom starinski obicaj sakaćenja noga робео je da se gubi. Po kineskoj filozofiji smrt i zlo proizašli su iz Jin-a, ženskoga principa, ali život i dobro proizlaze iz njegova podvrgnuća Jang-u, muškom principu. Zena se smatra kao „stvor od pogrješaka", te ne smije imati vlastitu volju, kao biće manje vrijednosti, nečisto, čije bi odijeio opoganilo odijelo muškoga, kad bi visjelo na istoj vješalici. Kineski roditelji često radi dobiti udavaju svoje kćeri za sakate, slaboumne ili inače za brak neprikladne ljude. A k tome treba znati, da se žena u Kini, poslije udaje, ne može više povratiti u roditeljsku kuću. Očev se imetak dijeli među sinove, ženskijem nema nikakva dijela. Sto Kinezicama fali u drugom pogledu, to one nadoknađuju vještinom svoga jezika. I svekrva će čak malo promisliti, prije nego razdraži svoju lajavu nevjestu. Govori se, da što noga kineske žene izgubi stiskanjem, to dobije jezik. Brbljati, pušiti, posjećivati hramove, to je vas posao žene: „Bije li i Vas Vaš muž?" pitaju često Kinezice engleske gospođe. I kad dobiju negativan odgovor, čude se i ne vjeruju. Ko zna? Kineske dame smatraju možda batine kao znak muževljeg prijateljskog interesovanja, možda su na svoj način srećne.

Z.