СРЂ

0 PREVODIOCIMA UOPĆE a 0 ŠEKSPIROVIJEM NAPOSE. Piše Antun Krespi. Shvatljiva je želja našijeh književnika da upoznaju svoj narod s literalnijem djelima tuđijeh velikana. Među ovijem se ističe poput zvijezde prvoga reda na nebeskome svodu Viljem Sekspir. Pa ako Sekspirovi prevodioci već odavna povrvješe kod ostalijeh uglađenijih naroda, a 'no kod nas počeše tek da ponialjaju. Pri t.ome našijem prevodiocima služi za ogledalo i primjer rad tuđijeh, starijih i vještijeli pera, od kojijeh dva nose barjak : Siegel i Ruskoni. Prijevod Sekspira na njemački jezik stekao je u svijetu »'las, da je naj bolji Sekspirov prijevod. Togaje glasa potpuno dostojan. Ako su savjesnost prevodioca, vjernost u pretakanju jestetičkijeh Ijepota i čistoća jezika oznake dobra prijevoda, tad je doista Slegelov-Tikov izvrstan. Ovaj je u stihovima, dok je Ruskonijev u prozi. I kao što se je Slegelov prijevod kod Nijemaea toliko rasijao, tako je i Ruskonijev kod Talijanaca. A ipak je razlika među njima velika. Ta je razlika usko skopčana sa razlikosti ćudi i naravi dvaju velikijeh naroda, kojijem prevodioci pripadaju : njemačkog 1 talijanskog. Nijemac je poštenjak, savjestan, marljiv, ustrpljiv, bubalo, jajar, trom, ponješto tupoglav, a najskoli rođeni, ukikani i prožeti analitičar. Talijanac je lakouman, vijoglav, nemarljiv, nestrpljiv, lijenčina, lasno shvata, malo uči, brzo nauči, ni malo jajar, još manje trom, vrlo uman i darovit, a najskoli rođeni, ukikani i prožeti sinteticar. Njemački je prijevod, po matici, u stihovima, vjerno, sve sami jambi. Talijanski je u