СРЂ

398

СРЂ. — SRĐ.

Paštrovića. Prvu knjigu, te sve deset osuda pišcevijeh, pisao je Cuda. On nije imao nikakve sudske spreme, ali je prilično podijelio predmete u g'lave, izložio spor i dodao pojedinoj glavi sudsku odredbu. Samo ima negdje lakonizama, praznina i nejasnoća, tako da se eesto ne razumije veza lzmedu dijelova spisa. Jezik je loš, prepun idiotizama i italijanizama, ali narodan. Po pravnom sadržaju zapisa razumije se, da su elanovi suda biii laiei i prosti seljaci. To se n. pr. vidi iz zamjene preuzma ( rei vindicatio) prostom naknadom vrijednosti predmeta, iz neodređenosti zastare i ost. AJi proučavajući spise moglo bi se naći, da je tu bilo neko pravno načelo, ili neka društveno-pravna uredba. Okrom toga, pošto su suci živjeli u narodu i mislili kao narod i bili potomei istijeh pređa, vrijednost ovog izvora postaje znamenita, jer očituje ubijeđenje sveukupnog naroda jednog kraja i odjek narodnog pravnog života nepokvaren nikakvom naučnom teorijom. Znamenito je što se u ovom suđenju razlikuje utvrdeno pravno pravilo od tako zvane aequitas. Sudac primjenjuje pravilo bez obzira, ali u nekim slučajevima, gdje bi se došio do nepravičnili posljedica za koga, sudac se usteže i moli stranku da pristane na lieki otklon od strogog pravila. Druga je znamenitost, da ove presude uzimlju prirodu „kompromisđ" , jer se stranke unaprijeda obvezuju, da će se presudom zadovoljiti. Sud je imao viast da kazni globom a u strožijem slučajevima i zakivanjem u gvožda. Sud je primao spise i sam pisao zapise. U ovom sudstvu nalazi se opstanak plemenskog ustroja kao n. pr. pravo preee kupnje na nepokretnine medu bližikom. Ima i podataka za uređenje porodice a bankada pokazuje osobitu energiju naznačujući izdržavanje razvedenoj ženi krivicom muževljevom. Kako je malo ne u svih Srba i Hrvata, u Paštrovićima je vladalo pravilo, da udova, dok se god ne preuda, ima pravo na uživanje dobara njena muža ili na pristojnu prehranu, stan, liječenje i ukop. Ima i slučaj, gdje dobra, koja je ostavio muž udovici, i bila su joj priznata i od mletačke vlade, bjehu oteta od svojte. Ali sud joj sve povrati. To bješe jamačno borba između načela starog plemenskog prava i novijih pravila individualističkog značaja. Slična je borba bila u dubrovačkijem zakonima XIV. vijeka u svezi sa srpskijem pravom