СРЂ

БИЉЕШКЕ. — BILJEŠKE.

403

u Padovi đjelo na latinskom jeziku : Vijesti o Moskoviji, skupio ih Jakob Reitenfels za Prejasnoga Velikoga Vojvodu Toskanskoga Cosirna III. Tek se sada obogati ruska historieka književnost znamenitijem prijevodom ove knjige iz latinskog izvornika, koji je dosađ bio poznat malom broju učenjaka. Taj prijevod imamo zahvaliti gosp. Stankeviću. Nesređenost ovijeh „Vijesti" cini da prevodilac ruski cijeui, da je Reitenfels naj prije napisao dnevnik i da ga je poslije preuredio na toskanskom dvoru. Biografske vijesti o piscu šu tanme; zna se samo, da je bio sin plemića Poljaka i da je uživao velik ugied na dvoru poljskog kralja Kažimira; kasnije proživi nekoliko doba na dvoru Cosima III., kod kojega bješe u milosti, te za njega sastavi knjigu. Misli se još da je Reitenfels bio sinovac liječnika cara Aleksija Mihajlovića i da ga je ovaj poslao da svrši nauke u Vilni. Ali se čini nedvojbeno, da se on nalazio na dvoru Aleksijevu posljednjijeh godina njegova života (f 1676), jer dosta opširno pripovijeđa događaje ovoga doba. Djelo sastoji iz četiri knjige : 1. se bavi podrijetlom Moskova i naj starijeh događaja do početka vlade Aleksija Mihajlovića; 2. je određena za opis dvora i vlade; 3. opisuje staleže podanika i njihove običaje ; 4. opisuje zemlju i nje prirodno bogatstvo. Pripovijedanje je vjerno, puno istinitijeh ocjena i pokazuje pisca kao izobražena čovjeka, koji je prosvijetljen oštrom kritikom i dobar motrilac. Ima dakako netačnijeh i suprotnijeh stvari, ali je djelo uopće pohvalno i bez onijeh poroka, kojijeh ima mnogo u sličnijem knjigama, jer je nadahnuto velikijem duhom snošljivosti i pravičnosti. Pisac kaže, da je Moskovijp

velika zemlja, koju nastavaju „azijatski puci", kojijeh vlada i običaji pominju one drugijeh azijskijeh naroda i to uslijed tatarskog uniflkatornog gospodstva, kojemu su Moskovi bilo dugo vremena podložni. Autokracija njihova cara pominje onu sultanovu i persijskog šaha i prevazilazi onu Grka i Asiraca staroga doba. Seljaci su ponizni, siromašni i velike neznalice; svećenstvo je pokvareno; činovnici su podmitljivi. Skola ima malo; rukopisi su, kako kod starijeh Zuđela, dugi ustrišci kvijera, koji se čuvaju kao zamoci. Ma i da je narod protivan katoličkoj vjeri, mnoge njihove crkovne službe pominju rimske. Reitenfels čini mnoga opažanja o običajima i državnijem zakonima i njegovo je djelo zanimivo s više strana. Pošto su egzemplari latinski rijetki, prijevod bješe za historičku rusku znanost više no potrebit. n. a. Prof. Dr. Jul. Subak: Judenspanisches aus Salonichi mit einem Anhange: Judenspanisches aus Ragusa. (Žudioskošpanjolski iz Soluna sa dodatkoin: Žudioskošpanjolski iz Dubrovnika). U ovog'odišnjem programu trgovačkog odijeljenja trgovačke i nautičke akademije u Trstu ima vrlo učena radnja poznatog romaniste Dr. J. Subaka pod gornjijem naslovom. Subak ovdje kupi, reda i tumači forme žudiosko španjolskog dijalekta u Solunu, koje je sam uredio. On se u tome oslonio na Josipa Assael- a, školovanog mladića, koj i se dopisuje sa svojom porođicom u Solunu u ovom dijalektu latinicom. Radnja je razđijeljenja metodom romanističkog lista: Zeitschrift ftir romanische Philologie. U prvom se dijelu pisac bavi glasovima a u kraćem drugom verbalnijem formama. Za nas je osobito zanimiv dodatak o žudiosko-