СРЂ

ĐENEVRIJA.

483

— Mučte tu 1 reče osjeknuto Klara. Sad ćete počet kundurovat, jeli? Sto je došla da je došla, to vaši posli nijesu nego starješine, i dosta! Tri pralice zabiše glavu u navei, zaustavivši jezikom zamet, ali pripriješe bolje rukama na trličanje i sakovanje platna. U to stupe iz kuee u podrum Marija Velika i Marijana. Dunma ide prva i nosi u ruci caklenicu ulja, otvori vrata koja iz podruma vode u crkvu, uljeze i slijedi je Marijana. Dumna nalije svijetnjak pred Gospom; preostalo ulja isprazni u drugi sud i vrati c klenicu Marijani, koja kleknuvši pred oltar srčano inoljaše se Majci od utjehe. 1 doista molitva imala joj je ishodit iz naj dubljega srca, er iz nje velikijeh crnijeh oči uprtijeh u onu blaženu sliku vidjela se je po koja suza poteći niz obraz, a vruć uzdah družio je molitvu, koja ako ne bi duga, bi iskrena. Domoli, otere oči ubruscem, poljubi u tle, ustane i uhitivši Mariju Veliku za ruku i s jednijem „пек ti je priporučena", izušćenijem ustresenijem glasom u kome joj bijaše sva duša sakupljena, izide kuda je uljegla, pak pozdravljajući gredom pralice kroz podrum na dvor, stigne doma prije sunca. (Nastaviće se). Opaska. Obzirom na red pog'lavjii ove pripovijesti, koji je sam Dum Mato-Vođopie preinačio, jioglavje iza drugoga ima nositi broj III., a poglavje'za njim br. IV. a ne brojeve koji su g'ore štampani.