СРЂ

482

СРЂ. SRĐ.

— Nijesu to omete, nama je milo sveđer pričekati prijatelja i nevoljnoga — pridade Anica, razmaknuvši koše pune platna, da prode Marijana. Marija Mala ispred prvijeh naćava slijeđila je окош Marijanu, dok isčezne kroz vrata što bijalm u vrh podruma na lijevoj i vođahu u pravo dumanjsko stanište: pa »nječeći neke prtene skutiće u mlakoj vodi koju bijaše istom ulila u navći, da nekako uvede razgovor, reče dražbeno: — Cudna kala u ovijem skutićima! inoja sestro, sve što ih veće tereš, sve to više kalo brizga; kad se ovako nemilo zalialave, kako je moguće da već budu imati lica! — Da, da, odjavi Kata, pak će biti dumne krive da nijesu dobro isprale. Halavičine! nose рб godišta dana jedne skutiće, načinu ih da već ne zna se od šta su, pak onda s njima na Dance, na peri ! . . . i ako ne budu kako lijer, nećet.e primiti ni pare! Hee, Bože moj, ti sam vidiš sve! — Ha, ha, što je to"? — ozove se Kiara, koja bijaše starija medu pralicam — čini mi se da ste pričele mrmošit. Oli ste se zaboravile trećega uzla?* Posluh bez ustrpjenstva ne stoji; dakle ustrpijeno trudite, kako nam regida zapovijeda; ako većma potrudite, veće ćete i prid Bogom zaslužiti. — Ne mrmošimo, sestro Klara — odgovori Marija — nego tako samo da nešto rečemo: halavo, ne lialavo, mi ćemo jednako veselo trudit. — Da kako nego trudit; bez truda nema ništa; ni u raj se bez truda ne ulazi; ima li još koliko da doisperete iz kalaV — Ovo što je u navćima. — Potežimo, potežimo, prije neg dode kogod s misom; ovo su dani kad često bude po koja sveta misa u crkvi. — A moj Bože 1 ko zna koja je nevolja onom duši da je ovako podranila u Marije Velike — reče kako nehotice Anica iza trećijeh naćava. — Bit će slobodno kakva kandela i molitvica za Jelu odjavi Marija — er sam vidjela da nosi nešto kako caklenicu pod obručićem.

* Ove đumnico nose na sehi pasae sv. Frančeška su poznata tri uzla: čistoće, uboštva i posluha.