СРЂ

CRVENA VRPOA.

673

Cuj me! sinoć je Carieu opet spopala ona njena bolest, a Ivan Platov mi je kazao, da su svi bili vrlo zabrinuti. — Pozvala me je večeras da dođem; odgovori Katarina. — Jamacno je nešto znamenito. Ko zna, da te večeras za posljednji put ne nazovem velikom kneginjom ! Ali se ti za ovo ne brineš. Pao cio svijet, ti se ne ćeš maknuti. — Imaš pravo, odvrati Katarina poniknute glave. — Zar te zbilja ništa ne može osokoliti? Jadnice 1 — Ustrpi se, mila prijateljice. Ne ću ga više vidjeti; obećajem ti, da ću ga potpuno zaboraviti. — Dao Bog! odmah će kneginja. — I iznenada okrete se otrag i rece: Neko dolazi. Cini mi se, da su u vojničkoj odori; počasna ih straža pozdravlja. Veliki Knez! — Uđimo odmah u dvor, prestrašeno će Katarina i uhvati za rame prijateljicu. — Ne, ostanimo. Već nas je ugleđao. Vodi ispod ruke moju sestru, idu k nama. Umiri se. Petar se približi sa groficom Voronzov, a uz njih je bio i debeli carski komornik Lubinin. Pored ljetne vrućine, bio je zaodjeven kožuhom izvezenim zlatom, a velika mu vlasulja na glavi. Deset koracaja daleko od Velike Kneginje Petar se je šalio sa svojom damom. Katarina je odmah shvatila, da je baš ona predmet njihove šale i podrugivanja; ali se ne obazrije. Kneginja Daškov duboko im se pokloni, a Katarina ih pozdravi malenim naklonom, a da ili i ne pogleda u lice. — Lubinine, prijatelju moj, гебе Veliki Knez komorniku, jesi li ikada vidio bogove s neba silaziti? — Ne, monsegneur, ali sam ih vidio sa zemlje uzlaziti. Bvo, gledaj, kneže: ova borgonjska boca pravo je božanstvo nalik na ostala i ona te sobom uznosi put nebesa kao što si višekrat opazio. — Vrlo dobro, ta ti ima mjesta.... Ali se ovdje radi o jednoj božici... Idi onamo, i pokloni se Minervi; ali duboko do zemlje. Katarina uvrijeđena гебе lakrdijašu: — Kaži onome koji te šalje, da su bogovi odveć visoko, a da bi ih smrtnici mogli uvrijediti. — S Vama, primjeti grofica, ne smije se kogod nikada našaliti, niti Vas pogledati. Idimo, idimo; ovdje je preveć vruće. 41