СРЂ

ZVONO I KlPOVi „ZVONIKA" U DUBROVNIKU. (Svršetak. Uspor. br. 12 „Srda"). , B. Kosić. Dubrovnik.

IV. Kipove Zvonika puk u Dubrovniku zove Mori jer radi visine na kojoj su bili, i u modrucastoj svjetlosti neba, činili su se crni; a koji su imali prilike da ih motre iz bliza, onima izgledahu zeleni (kaonoti od bronze) i zvahu ih Zelenki; ovo se ime prije čulo osobito od vlastele. Kipovi su stasa dobro visoka čovjeka jer imaju Г81 m visine. Sastoje od dvaju dijela, gornji i donji; gornji dio, to jest poprsje do pasa, gibljiv je na jednome stožeru i okreće se na donjem dijelu (stalno učvršćenom na svome podnožju) pomoću vanjske poluge, koju povlači pa smakne mehanizam samoga dobnjaka, te tako kipovi svojim maljima, što drže objeručke, izmjenice udarahu o zvono. Sva je prilika da su rečene poluge bile isprva lijepo namještene i ne mnogo vidljive, jer se ne može pomisliti da bi jedan majstor bio inače učinio i izgrdio svoju radnju, kao ono poslije što su učinili. Sadašnje poluge, što se vide na leđima kipova, zanago su bile napravljene i namještene od kakva prosta i divljeg kovača, kome nije stalo bilo pokvariti lijepu radnju, nego je samo gledao da mu se komadi lakše okreću. Međutim je očevidno, da je ova sprava s vremenom više puta promijenjena i preinačena bila. Kipovi su uopće lijepo modelovani, osobito neki dijelovi njihovi, kao profili lica, noge itd.; a ako bi im se i mogla zamjeriti kakva malena mana, ipak ova iščezava usred ukupne ljepote komada. Njihova je pak pozicija posve naravna, odiše uprav životom, tako da gledajući ih rekao bi da će se eto sad maknuti.