СРЂ

756

ni kud ni kako. Ma cekaj, danas je petak, bićo otišG na ribanje, ako ulovi štogod za objeda. — Vidiš, jadna, — reco Klara s nekom Ijubežljivosti nije opet tako! Kad manjak 1 zna da se obrne i promuči da skumka objed, zafali Bogu, moja Andula! Hee, koliko matera željeće danas po ručice kruha, a tebi ćo Pero donijet ako će i dvije ribice. — Ne, valja rijet što je istina: da danaske kvarantan 2 dobije, donijeće štog-od u kuću. — To je lijepo. Dake, neka se razumijemo, erbo ti ja nemam kad stati; ti ćeš mi poslat danas Pera, je li? — Hoću svakako, tamo po podne u koje doba. — Što docnije biće bolje. I s Bogom! Klara vrati se doma mirna i zadovoljna da joj je otišlo za rukom sve kako je mislila, a ponnjviše da je dobavila maloga lera a da se nije drugomu molila. Oko cetiri ure po podne čula je Klara da je neko kucnuo na vrata od kuće. Po načinu kucanja sjeti se ko bi bio, i za to pospješno potegne za konopčić i otvori vrata, pak sade prama onome koji jo već prve stube uzlazio, a bijaše glavom Pero Mali. Klara ga dovede u sobicu, i u daliu, ;i po naputku Orsatovu, ugovori s njime prvi sastanak za sutra do večer. Poda mu oveći smotak vune, utisne mu pod opršnjak dva kunca kruha i otpravi ga. Onda kad Pero bješe kucnuo na Vrata i ova udilj mu so otvoriše, i opeta sada kad izađe, za cklom od prozora neke kuće koja se je protezala s protivne strane do prama prvijem prozorima kuće Orsatove, pojavi se u bijeloj počelici ženski tmasti veljački obraz, debela nosa, s obje strane kojega do donjijeh kosijera bijahu mu nabraždene dvije debele črte, a među ovijem odskakale su debele plavaste usni na širokijem ustima. Brada mu je i nausnica simo tamo nasađena oštrijem

1 U Dubrovackomu i u Konavlima ne g'ovori se „djeeak" nego „manjak", a za žensko „manjčica". (Op. ured.) • - Kod našijeh pučkijeh žena često bi se čulo kvarantan mješte karantan. (Op. pisca.) 3 t. j. šapćući. Kaže se „učinit, opravit štogod u dahu" t. j. s velikom skrovitošću, da niko ne sazna. (Op. ured.).