СРЂ

796

СРЂ. — SRĐ.

diku Cavtatu i svog počasnog clana. Prof. Antonije Vucetić, urednik „Srđa", koji se onda nalazio u Zadru, telegrafisa porodici: ,,Vi cvilite zaljubaznim Domaćinom, ja za milim Drugom i Vrsnikom. Utjeha Vam budi spomenik trajniji od tuča, što je Pokojnik sebi podigao svojim književnim radom. I kasniji će mu se vijekovi diviti." Istim putem očitovaše svoje sažaljenje: Klub zastupnika na Carev. Vijeću „Slovenska sveza", Zemaljski Odbor iz Zadra, i mnogo drugih odličnih licnosti i porodica. Okrom toga sažali su se profesorski zbor ceške tehnike u Brnu i mnoge otmene ličnosti, kao državni, crkveni i vojnicki dostojanstvenici i druge mnoge iz raznih staleža. Osobito je mnogo bilo sažalnica iz književničkog i profesorskog staleža, a između njih istakle su se sadržinom one D.ra Milenka Vesnica, profesora Jirecka, prof. B. Bogišića, prof. Pera Budmani, prof. L. Legera, braće k. Vojnovića, Lj. Vuličevića, prof. dvor. savj. Dr. K. Zahradnika i Dr. Polit Desančića. To isto učiniše i mnogobrojne odlične porodice iz raznih mjesta. III. Pogled na Zorin književni rad i politiku. Frano Kulišić, Dubrovnik. Da ljudsko društvo nije onako kakvo u istinu jeste, veliki bi broj ljudi izgledao drugojačiji nego što danas biva i ne bi se neki zaslužni ljudi potcjenjivali. Evo, ovakih mi se misli preturilo preko glave prilikom smrti prof. Luka Zore. Ovo vrijedi naročito kod nas, jer da je Luko Zore bio slučajno sinom nekog drugog naroda, zanago bi se prilikom njegove smrti narod njegov bio drukcije odužio tomu čovjeku, nego li sitnim kroničarskim vijestima, u kojima se najavlja njegova smrt. Akademik obiju plemena našega naroda, čovjek pun bogata znanja, naš pjesnik i valjan filolog, koji je slatkost i bogatstvo našega jezika onako fino i valjano poznavao i toliko toga na tomu uradio, što bi samo bilo dovoljno, da ga među nama iznese, sigurno je više i mnogo više zaslužio od sitnih novinarskih hronika, kojima se danas ne otimlje ni naj neznatniji smrtnik.