СРЂ

ĐENEVRIJA.

759

paka primala je rado na posjed svoje poznance, i malo manje neg svako veeer u njezinoj kući bio bi skup vladika i kogagod staroga malovijećnika, gdje, ako bi se kadgod i pretresla po koja grinjica, ali opet zametlo bi se i stavnijeh razgovora o starijem danima, o današnjemu žiću, pak i o svjetovnijem ondašnjijem događajima: razgovori, po kojijem mlađi imali su šta da nauce. Kadgod bi se i poigralo na karata, to ponajviše kada bi bilo na posijelu starijeh gospara. Po nekomu čudu ono večer ne bijaše kod nje na posijelu do jedine gospođe Mare i obedvije s pripredalom. S prva isčekivajući ne bi li joštera kogod pridošao, vrcukahu svoje pripredalo zamjonjujući u rijetko po koju rijeccu ; nu duljeći se večer a da nije iko došao s kijem bi mogle podijeliti svoje razgovore, stađoše one dvije pomanje pripredat a poveće govorit, dok se uvedoše baš tako da bi pripredalo sad jednoj sad drugoj počivalo na skutu, a jezik bi ga zamjenjivao. Dvije prijateljice nalazeći se same bijahu i bez obzira, radi česa otvoriše jedna drugoj svoja posebna mnijenja o ovoj o onoj vlasteoskoj obitelji, o njihovu žiću, o vjeridbam, o sluškirijain, i što ti ja znam. Cesto bi im se mnijenja sudarala, i tada bi pripredalo naj veće pocivalo; no kada bi ono priuzelo svoje okretanje i na poduljoj žici, bijaše znak da mnijenja bijahu razlika. Slijedila bi tada doduše koja mala prepirka, ali naj potlje zaglavilo bi se da obje strane imadu razloga svaka sa svoga pogleđa. One tako mirno i ugodno trajahu večor, a ja ih ostavljam neka pripredaju i razgovaraju se dok im se dodije. (nastaviće se).