СРЂ

БИЉЕШКЕ. — BILJESKE

„Srđ". Srpski književni glasnik u svome broju od 1G. januara o. g. ima bilješku, kojom pregleda sa priznanjem „Srđev" rad a „Novi List" u svom broju od 28. januara podulji članak o složnoj saradnji Srba i Hrvata na listu „Srđu". Profesor P. Zabolotskij o Dubrovniku. Pisac koji je nedavno posjetio Dubrovnik pisao je dva članka u listu „Варшавскји Дневникт, u brojevima 2(15) i 31 deoembra (13. januara) o. g., te kaže u prvom broju da je smještaj grada divan; navodi glavne tačke historije republike i nabraja glavne spomenike grada. Ističe njegovu romansko-slovensku kulturu s koje se proslavio. Pripovijeda je grad nekada ugostio eara Dušana. Pominje naš muzej, utemeljioca mu pok. A. Dropca i upravitelja Kosića i zbirku vijenaca za Gundulića. Opisuje čarnu pojavu naše prirode k večeru, kad na nebu već počnu sjati zvijezde a oči dubrovačkili djevojaka još jače iskre bacati. Dubrovkinje kao u krasnim vijeneima kolaju po Placi, ili sjeđe pred općinskom kafanom. Tada između melodijskih glasova Dubrovkinja odjekuje tam i amo snažni glas dubrovačkih Srba i Hrvata. Ovi glasovi, klopot koraka i zvukovi muzike slijevaju se neprekidno u zujanje do kasne večeri; živa gomila ijudi, koja se miče tamo i amo, zaprema i sredinu i krajeve Place. U drugom članku ističe da su stanovnici Dubrovnika Hrvati i Srbi a da između Srba ima katolika i pra-

voslavnih. U Rusiji misle da su svi Srbi pravoslavni, a svi Hrvati katolici; ali kaže da je to mnijenje krivo, jer ima Srba katolika, nadasve u Dubrovniku, u Dalmaciji i Slavoniji. U Dubrovniku ima mnogo više Srba katolika nego pravoslavnih i da su ovi Srbi katolici bili veoma zaslužni za Srpstvo i za Siovenstvo. Izmedu starijih spominje Meda Pucića a iz posljednjega doba A. Pabrisa. Pripovijeda da je predsjednik srpske stranke u Dalmaciji. A. Pugliesi, a predsjedatelj kružoka B. pl. Gradi. Nabraja neke književnike dubrovačke : urednika Srđeva A. Vučetića, Vida Vuletića-Vukasovića i profesora u beekoj universitati M. Rešetara. Podaje veliku znamenitost sadašnjoj slozi Srba i Hrvata u Dubrovniku pod vodstvom D.ra Pera Cingrije i Antonija Pugliesi, koja je pružila jake žile naj prvo između hrvatske i srpske omladine. Bavi se žurnalistikom stranke za slogu i protivne joj. Navodi kao braniča srpskih interesa i sloge list „Dubrovnik" sa glavnim saradnikom Dr. Stojanovićem (sada Dominkovićem); zatim „Srđ" i nabraja „Srđeve" zasluge. Od naprednih Hrvata pisac ističe Dr. Cingriju, Dr. DeGiulli i prof. Medini. Prikazuje „Crvenu Hrvatsku" kao list progresist u smjeru, slovenski po harakteru i koji radi u duhu sloge. Okolo ovih listova je skupljena velika četa mladih sila i stoga imadu veliku nacionalnopolitičku misiju. Spominje protivnu „Pravu Crvenu Hrvatsku" kao organ hrvatske stran-